U smiraj dana

Dok prve se lampe upale starog baroknoga grada

Tišina se polako prikrada

Moje umorne oči zatvara

I šapće mi tiho

Snivaj dušo, sanjaj

 

Dok srce  kuca odmjerenim ritmom

Tonem u jastuku mekom

Nepregledna polja maka

I plavetnilo mora sanjam

Miris lavande osjećam

Što nosi mi vjetar

Moj prijatelj vjeran.

 

I šum valova čujem

I lelujam ko barka

Spavam i sanjam

Sunčana jutra i cvrkut ptica

Kap rose dotakne mi lice

I ja se smješim

 

Korakom bosim šetam

I cvijeće mirišim

Vjenčić od njih pletem

I mislim

Kome da njime glavu okitim.

 

Netko u snu mi dotakne rame

I potiho kaže:

Dušo

Hoćeš li samnom podijeliti sanje?

I ja se budim

I dok otvaram oči, znam

Moji snovi će trajati dok ih ne ostvarim.