Ponekad me umor savlada

Od onoga jučer i danas

U meni ratnik još spava

A ja ne znam kako da ga probudim....

 

Nemirna, tužna, zatvaram oči

Slike iz prošlosti vrtim

Izlaz ne vidim iako znam

Negdje su već otškrinuta vrata...

 

Kuda i kako , pitam se često

Dok sama stojim nad kućnim pragom

Snage nemam , a tako bih htjela

Da ovaj dan mi bude užitak...

 

Suza sa oka poteče

I klizne niz umorno lice...

A ja ne želim da ju obrišem

Ona mi treba da dušu svoju očistim...

 

Svud oko mene tišina vlada

A ipak  čujem ,  u meni teče

Nabujala , duboka rijeka

Koritom ovim što život zovem.....

 

I dok me sudbina nosi

Tamo gdje možda ne želim da idem

Nemirnoj meni, srce  tiho šapuće

Smiri se dušo, to je novi početak...