Kroz koprenu magle

što nad gradom se nadvi

ja začuh zvuk vilione , u prolazu..

Muzika nježna , preludij pun duše

po žicama plete netko

na uglu ulice, ispod ulične svjetiljke.

Ne znam mu ime, ni otkud je došo

al ono što osjetit sam mogla

bijaše govor iz srca , prepun  sjete.

Dronjci na njemu, šešir na cesti leži,

jedan se novčić nađe u njemu,

a on svira i svira , za nas prolaznike.

Miris se pečenih kestenja širi

i stapa sa notama stranca

što stoji i ozeblim prstima priča

o sebi, o tebi, o meni..

iz svog ugla, u sjeni....

u predvečerje baroknoga grada.

Još sada u toplom sobi

kraj vatre kamina u kutu

ja zvuke još čujem

i sjetu osjećam ...i tugu

I stihove ove pišem za njega

stranca što o životu  priča nama..o nama...svijetu.