Dok mirno spavaš u postelji od svile

Ja budan promatram tvoje milo lice.

Dodirom nježnim , da te ne probudim

Želim izbrisati sve tvoje bore.

Kroz glavu mi prolaze godine ove

U kojima ti  bila si  i bit ćeš sve moje.

I pamtim one trenutke sretne

I one u kojima vidjeh i tvoje momente teške

Osmjeh tvoj za mene su zrake sunca

A suze tvoje kao kiša što briše tragove stopa.

I dodir tvoj pamtim ko lahor

Kao šapat ruka

Dva tijela, dvije duše

Toliko različite, a opet  jedno biće.

Mila, oprosti što nanjeh ti boli

Ja možda sam jak izvana, al slab u duši.

Na pogled ti uvijek si bila nježna i krhka

A toliko jaka iznutra.

Hvala ti draga što uvijek si bila

Od prvog pa do ovog trenutka

Samo moja i nadasve žena.