Ima dana kada poželim

Da zatvorenih očiju hodam

Ispruženih ruku, konture onog nevidljivog osjetim

Onog što često puta

Otvorenim očima ja  ne vidim

 

Da tapkam i tražim

Bez daha da napeto slušam

Možda prepoznam

Što mi se to prepriječilo na putu kojim idem.

 

Da oprezno kročim, sa poštovanjem

Prema onom što cilj ja zovem.

Tko zna, možda bih tako da niti ne znam

Krenula nekim drugim putem.

 

Put je cilj, negdje pročitam

Zar moj je da lutam, često se pitam

I dok tako ja stalno razmišljam

Vrijeme ne stoji već leti strašnom brzinom

 

Zar uopće je bitno kako ja stupam?

Kuda to nogama gazim?

Kad jasno zacrtanu stazu ja imam

I iz blata ću da se podignem.

 

Malo je onih puteva posipani ružom

I tko zna,opijena mirisom njenim

Ni vidla nebih kuda to idem

Samo bi trn me neki prisjetio , mislim

Da i otvorenih očiju ja jasno ne vidim.