Oni, kojima se smrt čini sladom od šećera -zar se njihove oči mogu
zaslijepiti napastima zemaljskoga predjela?

U smrti tijela oni ne vide gorak kraj, već blagoslov izbavljenja iz tamničkih uza u prekrasan vrt. Smrt će ih izbaviti muka ovoga svijeta: nitko ne plače zbog gubitka takve ništoće!
Ako udar zemljotresa poruši zidove tamnice, hoće li se zbog toga žalostiti srce sužnjeva? Hoće li oni protužiti: "O jao, ovaj je mramor slomljen, a naš duh i duša umakoše sužanjstvu. Divili smo se kakvoći i ljepoti mramornoga kamena našega zatvora. Zašto ga je razorio potres omogućivši nam bijeg?" Nijedan uznik neće govoriti takve besmislice, sve dok su mu vješala posljednja stanica tamničkoga puta.

Smrt ne može biti gorka onomu, komu umjesto zmijskoga otrova dadoše šećer.