Molitvu ne čini samo propisan način. Propisana molitva ima svoj početak
i kraj, poput svih oblika i tijela, i svega što se služi govorom i zvukom, ali duša nije ničim uvjetovana, i beskrajna je: ni svršetka joj, ni početka nema...

Molitva je utonuće i nesvjesnost duše, što sve druge načine ostavlja
izvan sebe. U tomu času ni Gabrijelu nema u njoj mjesta, ni njemu, duhu
čistomu.

Tko ovako moli izuzet je od svih vjerskih obaveza, jer je lišen
razuma. Sjedinjenje sobosti s božanskom jednotom duša je molitve.