¨

Duša, smrću oslobođena meteža i skučenosti tijela, uzlijeće na krilima duha, poput zatočenika u uzi koji noću sanja o zanosnomu vrtu ruža, i koji kaže Bogu: "O Bože ne daj mi da se vratim u tijelo, već mi dopusti da
poput princa lutam ovim vrtom."

Bog mu odvraća: "Uslišat ću ti molitvu, možeš ostati." Pomisli kako li uznosit mora biti takav san! Bez umiranja sanjač nalazi sebe u raju. Žali li on imalo za svojim životom jave, ili za tijelom koje je još uvijek okovano u zatvorskoj uzi?

Ako si istinski vjernik,
onda ustani, uđi u borbene redove, jer za tebe se sprema gozba na
nebesima. Zatvori usta i ne daj im hrane i pića, požuri k nebeskomu
gozbenom stolu. Neka ti pogled stalno bude uprt u nebo, zadrhtan od tvoje želje da nebo dosegneš.