Dok je koračao putem, Mojsije začu pastira koji se Bogu moljaše, nudeći
Mu da Ga služi, da mu sobu sprema, kosu da Mu češlja, pere Mu rublje i
noge, donosi Mu hranu, i ruku Mu ljubi.

Ukori Mojsije pastira zbog
svetogrđa: "Bog ne treba takvih usluga od tebe."

Pastir, zdvojan, razdra
svoju odjeću i ode u pustinju.

Te se noći Bog ukaza u snu Mojsiju, i opomenu ga ovako: "Ti si mojega slugu odalečio od Mene.

Nisam ustoličio bogopoklonstvo zbog Svojega dobra, već zbog dobra Svojih slugu.

Njihovi Me slavopjevi ne uzvisuju, već njima udjeljuju čistoću i sjaj.

Ne gledam na njihove riječi, već na njihov duh i čuvstvo. Gledam u njihova srca da vidim jesu li lijepa, zato jer je srce suština.

Ja želim žar i plamen, žar i plamen!
Rasvijetli svoju dušu vatrom ljubavi, i spali do pepela sve misli i riječi!"