Izbačen na put postojanja, nezaštičen i nejak, hvataš se za niti, niti stvarnosti. Vežeš se čvrstim čvorom u kome se zakukuljiš i tražiš zaštitu, koju dobiš ako ti je određeno. Ako nije nemeš kuda,  niti te bičuju bez milosti i srama.

Dođe vrijeme promjena, sagledaš i vidiš. A što vidiš, samo ožiljke od bičevanja. Odvezuješ čvor, otpuštaš niti, ali gle čuda ... Sve te nevoljne niti bičuju te još jače. U tom nesmiljenom krugu dao si sve najbolje što si mogao, postupao sukladno  okolnostima putovanja -----  no, to tvoje iskustvo nitko ne može shvatiti jer ga nije proživio na tvoj način. Uz malo sreće možeš izbjeći potsmjehe i predbacivanja okoline, zbog svojih grešaka i neuspjeha i zavist zbog uspjeha. Jer ispravno razmišljanje je --- sve se može ako se hoće ----- malo sutra. Dali su tu na djelu više sile i okolnosti oblikovane prema  određenoj sudbini, u koju mnogi ljudi ne vjeruju. Oni sami stvaraju svoju sudbinu. Možda, to je neiscrpna tema oblikovana prema razmišljanju i iskustvu pojedinca.

Ako ružna kob ide dalje, misliš razvezao si čvor a ne vidiš da si taj čvor još jače stegnuo. Opireš, se nedaš, poravnavaš niti nedaš da te bičuju. Ali ipak te bičuju, jer u silnoj želji da poravnaš niti  i izađeš iz čvora, ne vidiš  ne želiš shvatiti ni prihvatiti da si dio igre na putu postojanja.

Nažalost nerijetko se desi da u svom napretku , stečenom znanju i iskustvu dođu trenuci da zaboraviš na čvor, pretvoriš se u niti koje bičuju besramno, onako kako si i ti bio bičevan. Puste riječi, puste priče postaju samo karika u lancu koji je vezan u krug. I tako se sve ponavlja.

Prekini kariku, izađi iz kruga idi svojim putem .... samo ne zaboravi, to trebaš učiniti onog trenutka kad si izbačen na put postojanja. Onako nejak možeš li to? Kad ojačaš već je kasno.