Uključeni smo svi. Početak i kraj svima je isti, ali tok igre priča je za sebe.

Kojeg li apsurda u  „kolu sreće“. Sve je  usmjereno prema željenom cilju. Pri tom iz vida i misli gube se sve divne stvari koje prolaze kraj nas dok igramo tu igru. U gajenju iluzija na putu prema uspjehu ponekad se zaboravi da se „vrtimo“, pa ako dođe do povrede - onda „ajme meni“ ........

 Dok se „kolo“ vrti, život polako bježi i stane tamo gdje i nebi željeli da stane. Može li se sve predvidjeti?

 Igri mora doći kraj,  duša tada ljubi smiraj dana i briše besmisao hazardne  igre. ....Zavladao muk ... potom  vedar osmjeh ozari  lice. I bi svjetlo (ili prosvjetljenje).

Sve je jasno, ipak Bože samo jedno ... zašto si nam  dao te hazardne igre?