Prozirna zora donjela svjetlost.Oči hvataju zlaćane zrake sunca. Nježni vjetrić miluje lice, mrsi mi kose. Cvrkut ptica opija dušu najljepšim notama. Misli su negdje daleko u nepreglednom vrtlogu života. Kao lopov,jedna suza tiho klizne niz lice. Vrtlog je sve jači dok se srce prkosno steže i neće da plače. Vodi se tiha bitka između uzburkanog vrtloga koji želi dušu povući za sobom. Pogled u sunce melem je toj razdornoj igri.Javi se jedna misao i zapovjed ...dosta...

Vjetar kao da je čuo moje misli  zapuše jače, osuši suzu, a ptice svojim pjevom nadjačale buru iz dubina. Vrtlog se smirio. Mirno se prepuštam svjetlosti i ljepoti jutra. Zahvaljujem na novom danu, sabrana i mirna. Molim da mirno provedem dan, ovaj i svaki nadolazeći. Poželi dobar dan i on će doći.