Razmišljam o mislima u kojima stoji: Odabrali smo svoj život „negdje tamo s one strane“.Odabrali smo roditelje, rođake partnera, djecu, sve.  Odabrali put kojim ćemo ići kad dođemo u ovaj svijet. Ako je to to točno  zašto mirno ne prihvatimo taj naš iskreirani život.  Pa zar ga nismo sami odabrali, zašto se toliko zamaramo i pametujemo? Zašto mirno ne prihvatimo živjeti taj život ako smo ga već izabrali?

 Zašto?

Zato jer je život takav kakav je bio izbor ..... jel to točno??????

Tko zna ispravan odgovor? Hm.....  Svaki odgovor može biti istinit i lažan.

Tko veli da je potpun, zadovoljan životom ne prića istinu. Možda je bilo takvih na putu čovječanstva ali oni su rijetki. A mi ostali trčimo stazama našeg života, iznosimo svoje istine i viđenja, namećemo svoju pamet znanje  i neznanje, iskustva  za koje smatramo kako su  velika i ispravna. Živimo i napredujemo. Pri tom zaboravljamo kako svi hodamo kroz život prema smrti  koje se svi boje. Netko suosjeća sa bližnjima, netko ih ismijava, netko će reći idi mirno svojim putem i ne obaziri se na ništa. Uvijek se zaboravlja da je  put pojedinca  put koji bi trebalo barem pokušati shvatiti. I to tako u nedogled. Kad se krug zatvori krene  ponovno. A mi kao mravi dalje hrlimo, gradimo, padamo, opet se dižemo i živimo u stvaranju savršene duše.

Dali je to uistinu tako? Svatko će na to pitanje dati svoj odgovor i svoje viđenje koje je ipravno za svakog pojedinca  ...  Recimo .... put duše u tjelu čovjeka.

 Ako nije tako ne treba se ni zamarati odgovorom na to pitanje. Vrlo jednostavno. Živimo  svoj život bez obzira dali smo  ga sami iskreirali ili je to rezultat nama nepoznate  više sile. Ipak radoznalost nas potiće na pitanje dali je to stvarno tako. Pravi odgovor nezna nitko u ovom svom životu.