Franjo Milićević, poznatiji među tisućama svojih sljedbenika kao Aba Aziz Makaja, na nudističkoj plaži na Rabu održao je 27. ljetnu školu, na koju je doputovalo stotinjak sljedbenika duhovne zajednice Komaje što ju je on osnovao (Opp. Gemini: članak je star 4 g.). Najviše je polaznika došlo iz Švicarske, sjedišta Komaje, a ostali su iz Njemačke, Hrvatske, Makedonije, Slovenije, Srbije i Crne Gore, Velike Britanije i Australije. Po pristupačnoj cijeni od 195 eura za dvotjedni seminar i smještaj u hotelu "Eva" svaki su dan imali opsežan dnevni program: meditacije, pjevanje svetih pjesama, Milićevićeva predavanja, obrede Komajine crkve ljubavi, izlete i natjecanja u vaterpolu.

Ivan von Meister Votan, inženjer strojarstva iz Švicarske, i Ksenija Ritter Su, medijska producentica iz Makedonije, upoznali su se prije pet godina u Komaji. Oboje su se kao članovi istog tantričkog kruga često družili, a prije šest mjeseci odlučili su ući u vezu. "Tek smo tada počeli stvarati plan o našoj ljubavi, svojevrstan ugovor koji se izrađuje na početku svake veze u Komaji", kaže Ksenija Ritter Su, a zatim objašnjava svoje poimanje ljubavi: "Ljubav je za nas duhovni put koji nam prije svega omogućava da duhovno napredujemo kroz život, razvijamo božanske osjećaje, poštovanje prema sebi i prema svim drugim ljudima. Zbog toga smo Ivan i ja prije stupanja u vezu danima razgovarali o životnim ciljevima, željama te kompromisima na koje eventualno možemo pristati." Jedan od kompromisa mogao bi biti i proširenje te osebujne bračne zajednica na druge osobe – naime, i sam osnivač sekte Komaja, Aba Aziz Makaja, živi s čak pet žena.

Milićević se rodio 15. kolovoza 1953. u katoličkoj obitelji u Mostaru. U Zagrebu se upisao na Pravni fakultet, a kao student obilazio je diskoteke u potrazi za djevojkama i ljubavnim iskustvima. "Iako sam bio dobar student i uspješan ljubavnik, osjećao sam nezadovoljstvo jer u tome nisam mogao pronaći pravi životni smisao. Počeo sam čitati knjige koje su se bavile duhovnim temama, prakticirati jogu i meditirati pa sam se nakon šest godina asketskog života toliko promijenio da je to primijetila i moja okolina. Jedne sam se noći u snu povezao s duhovnim vodičima našeg čovječanstva koji su mi kazali moje duhovno ime: Makaja. To bi se ime s pomoću sanskrta moglo prevesti kao 'tijelo božanske majke'", pripovijeda nam Milićević koji je 1978. osnovao duhovnu zajednicu Komaju kako bi pomogao ljudima koji su se odali porocima i zaboravili svoju pravu narav.

Jedan od onih koji tvrde da im je Milićević pomogao jest Michael Ritter Ozon, trgovac antikvitetima iz Kolna, koji je također sudjelovao u Komajinoj školi na Rabu. Prvi se put susreo s Milićevićem prije 24 godina, kada je imao 23 godine i bio ovisnik o drogi. "Već na prvoj meditaciji s Makajom doživio sam ekstatično stanje, nalik na ono koje sam doživljavao nakon konzumiranja droge. No iskustvo meditacije bilo je kudikamo ljepše jer nisam imamo nikakvih nuspojava, a nisam ni trovao svoj organizam. Oduševio me i Makajin pristup životu jer je živio upravo onako kako nas je i podučavao, što je zaista rijetko u današnjem svijetu u kojem većina ljudi jedno govori a drugo radi.

No ja sam uz Komajine tečajeve nastavio konzumirati i droge jer sam mislio da ću tako ubrzati svoj duhovni napredak. Makaja me je upozoravao da moram prestati s drogom jer pobuđujem presnažne kundalini energije koje mogu biti opasne. I doista, jednog mi je dana prsnuo disk na kralježnici pa sam bio paraliziran. Iskušao sam različite klasične i alternativne tretmane, bio sam čak i na Filipinima kod tamošnjih iscjelitelja, ali mi ništa nije pomagalo. Kada sam napokon odlučio otići na operaciju, Makaja me nazvao i rekao da zna kako će iscijeliti moje prsnuće diska. Rekao mi je da legnem pokraj njega, duboko dišem i opuštam se, i nakon dva takva tretmana moja je kralježnica bila izliječena. Danas igram nogomet, podižem teret i osjećam se puno zdraviji nego prije 20 godina."

Svako jutro u Komajinoj ljetnoj školi počinje meditacijom koju vodi Milićević u kongresnoj dvorani hotela "Padova". Nakon meditacije, slijedi njegovo predavanje iza kojega odgovara na pitanja polaznika. Tijekom tih diskusija oni vrlo iskreno govore o najdubljim intimnim problemima. Ove godine riječ je bila o buđenju kundalini energije, koja prema istočnjačkom shvaćaju funkcioniranja ljudskog tijela teče kroz sedam čakri. "Osnovni je cilj ovog seminara buđenje kundalini energije, odnosno podizanje životne energije iz nižih čakri u više. To praktično znači transformiranje seksualnih nagona u više, duhovne sfere, što rezultira produhovljenjem osobe", objašnjava Milićević. "Istražujući ljudsku prirodu i udubljujući se u sebe, stvorio sam sedam osnovnih pravila koje treba prihvatiti svaki član Komaje, a to su: nenasilje, poštenje u seksu, zabrana 'uživanja' alkohola, nikotina i droga, zabrana jedenja ribe i mesa, vjera u dobro, šutnja, osvješćivanje, ovladavanje, oplemenjivanje i preobražavanje seksa te usklađivanje vlastitih težnji s potrebama čovječanstva", objašnjava nam Milićević, čija duhovna zajednica Komaja danas ima desetak tisuća sljedbenika i ašrame u Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji, Hrvatskoj, Makedoniji, Velikoj Britaniji, Srbiji i Crnoj Gori, Irskoj, Malti, Nizozemskoj, Australiji i Americi.

"Seks nije osnovni moto našeg okupljanja. Dapače, dali smo mu ono mjesto u životu koje mu i pripada. Seks je za mene obožavanje života i slavljenje božanskog s našim ljubavnicima i ljubavnicama", kaže Milićević koji je na seminar došao s pet žena s kojima živi u "zajedni". "Zajedna" je oblik zajednice koju osnivaju Komajini sljedbenici, a zasniva se na ugovoru koji potpisuju članovi prije ulaska u tu vrst obitelji. Zajedna se može sastojati od dviju ili više osoba različitog ili istog spola, a s vremenom se može i proširivati. Milićević se prije 23 godina upoznao sa Švicarkom Anninom Satrorius Athenom, koja je tada bila u vezi s još jednim muškarcem. Stvorili su zajednu u kojoj je bilo njih troje, no drugi ih je muškarac nakon nekoliko godina napustio. Nakon godinu dana, njihovoj se zajedni pridružila Hrvatica Iris Martina Kobič Konstanza, potom Švicarke Barbara Maroc Ugala i Rahel Buhler Naomi, te na kraju Makedonka Valentina Heil Ajla.

"Svi smo mi imali i odnose s drugim osobama, ali te veze nisu bile tolikog intenziteta da bi se mogle nazvati bračnim odnosom. Mi smo jedni drugim matična obitelj, a ja kao tantrički učitelj često budem i s drugim ženama ako je to potrebno. Nedavno se Rahel zaljubila u Ananda i vjenčala su se. On se priključio našoj zajedni, ali zasad još ne želi javno otkrivati svoj identitet jer potječe iz malena hrvatskoga grada", rekao nam je Milićević, koga je na Rab, uz žene, pratilo i njegovo četvero djece koje ima s njima: Fran Haja, Majma Ramun, Maja Ramba i Svemir Mandana.

"Međusobno smo si obećali da nećemo razrušiti našu zajedno čak ako se netko od nas i zaljubi u neku novu osobu. Umjesto da se raziđemo i patimo, nastojat ćemo i te nove osobe uključiti u našu zajednu", kaže o ljubomori i posesivnosti Michael Ritter Ozon, koji živi sa skopskom glumicom Ljiljanom Ilijevskom Evom i krojačicom iz Kolna, Jacquelinom Backhousen. Michael Ritter Ozon i Jacqueline Backhousen upoznali su se prije dvije godine u Komajinoj ljetnoj školi, a nedugo zatim upoznali su i Ljiljanu Ilijevsku Evu te odlučili osnovati zajednu. Danas žive u Komajinu ašramu u Gottmadingenu.
Ljiljana Ilijevska Eva tvrdi da ju je najviše oduševila iskrenost koja vlada među Komajinim sljedbenicima: "Odrasla sam u uobičajenoj makedonskoj obitelji u kojoj je svatko svakome lagao. Kada god su roditelji nešto željeli od mene, nikada to nisu izravno rekli nego su svoje namjere uvijek skrivali iza nekih fraza i laži. U Komaji sam se naučila iskrenosti, neposrednosti, izražavanju osjećaja, a nestala mi je i egoistična potreba za uspjehom i slavom s kojom imaju problema sve glumice."

Nakon predavanja, polaznici škole odlaze na ručak, a potom na nudističku plažu nedaleko od hotela "Eva", gdje se svako poslijepodne održavaju po dvije vatrepolo utakmice Komajinih članova. Milićević smatra da je sport iznimno važan za fizičko i psihičko zdravlje te da razvija duh zajedništva. Nakon večere ponovno slijedi predavanje ili obred Komajine crkve ljubavi, koju je Milićević osnovao u rujnu 1999.

Obred Komajine crkve ljubavi naziva se Jojo, a u njegovu središtu nije svećenik nego svaki put drugi Komajin pripadnik koji sjedi u naslonjaču pred oltarom. Voditeljice obreda su 12 visokih svećenica koje su završile Komajino četverogodišnje duhovno školovanje, u čemu ih je pripremao Milićević, duhovni otac te crkve. Svećenice su tijekom obreda odjevene u duge, bijele, vrlo elegantne i seksi haljine, a obred se sastoji od čitanja svetih tekstova, pjevanja svetih pjesama, paljena tamjana te simboličnog dijeljenja hrane svim nazočnima. Milićević za to vrijeme leži sam na udobnu naslonjaču, obloženom raznobojnim jastucima, ali je uključen u rituale kao i svi ostali sljedbenici.

Milićevićevo djelovanje često je na udaru optužbi da mu je jedini cilj seksualno iskorištavanje žena. "Katolička crkva u Komaji vidi velikog rivala pa se na sve načine trudi da osujeti naše djelovanje. No nismo mi krivi što kršćanstvo kaska za potrebama suvremenog čovjeka. Komaja je pokret koji nudi rješenje esencijalnih potreba današnjeg čovjeka, a seks čini tek 20 posto mog učenja jer sam mu pridao onoliku važnost kolika mu doista i pripada u našem životu. No mnogi ljudi, frustrirani nemogućnošću da ostvare svoje seksualne želje, izdvajaju samo seksualnu komponentu Komajina učenja. Da bi čovjek upotrijebio svoju seksualnu energiju u više svrhe, mora najprije razviti svijest o vlastitim osjećajima, kompleksima i nagomilanim frustracijama. To se postiže meditacijama i dugotrajnim vježbama u razdoblju od tri do pet godina. Ljudi koji steknu diplomu Komaja majstora vrlo su fine duše, a ljubavnom činu pristupaju kao najvišoj svetinji. Umjesto da seksualnu energiju oslobađaju kroz seksualne organe, oni je usmjeravaju prema glavi, odnosno grlenoj i tjemenoj čakri te postižu ekstatičnu ljubav i blaženstvo. To je iskustvo nemoguće opisati. Muškarac i žena tada nemaju potrebe dalje stimulirati seksualnu energiju i doživljavati obični orgazam jer su potpuno sjedinjeni. Orgazam Komaja sljedbenika traje nekoliko desetaka minuta do cijelog sata, za razliku od običnog orgazma koji traje tek nekoliko sekundi", objasnio nam je Milićević.

Ivan von Meister Votan o neobičnim seksualnim aktivnostima članova Komajine sekte kaže: "Poliamorni način života najvažniji je i najosjetljiviji dio ugovora koji smo sklopili. Naša je veza otvorena, što znači da svatko od nas može slobodno stupati u odnose s drugim ljudima. Najveći je problem u svakoj otvorenoj vezi strah od napuštanja, jer svaki je novi partner potencijalna opasnost za vezu. Naš ugovor stoga sadrži određena pravila koja osiguravaju našu vezu, a prvo je pravilo potpuna iskrenost. To znači da mi Ksenija mora reći u koga se zaljubila i pritom mi mora opisati sve što osjeća prema tom muškarcu. Ako želi s njim ući i u ljubavno-erotski odnos, mora me unaprijed upozoriti jer je to znak ljubavi i povjerenja među nama. Ako se ja s tim ne složim, Ksenija ipak može ući u erotski odnos s drugim muškarcem, ali pri tom snosi odgovornost za strahove i druge emocionalne probleme koje mi može nanijeti. Zasad smo samo nas dvoje u vezi, no to ne znači da će tako zauvijek ostati jer je odnos između ljudi proces koji se s vremenom mijenja. Jednog će dana možda našu zajednu činiti i drugi muškarci i žene koji pristanu na naš ugovor", kaže Ivan von Meister Votan, koji je prije nego što je postao Komajin sljedbenik bio u klasičnom braku sedam godina.

"Moja bivša supruga i ja zaljubili smo se, kao i većina parova, vjenčali i 'sretno' živjeli. No jednog dana ona se zaljubila u drugog, ali mi to nije rekla. Ljubav se među nama postupno topila tako da smo jednog dana postali potpuni stranci, pa je razvod bio neminovan. Kod poliamornog načina života treća osoba ne gasi vezu nego može biti svojevrsno gorivo koje osnažuje i rasplamsava ljubav među osobama koje su u vezi", kaže Ivan von Meister Votan, koji se godinama bavio meditacijom i prakticirao jogu.

"Oduvijek sam bio nezadovoljan poslom, klasičnim vezama i odnosima među ljudima jer su mi djelovali nedovoljno ispunjavajući, no nisam znao kako to mogu promijeniti. A zatim sam se 2000. susreo sa Komajinim sljedbenicima. Počeo sam pohađati njihove meditacije te sam se zaljubio u ženu iz te skupine. No nije se radilo o uobičajenom fizičkom zaljubljivanju. Bio sam oduševljen neopisivo lijepim osjećajima koje sam doživljavao u njenoj blizini. Iako sam je često nazivao i izlazio s njom, nikada nije došlo do fizičkog kontakta. Potaknut tim iskustvom, odlučio sam doznati više o učenju Komaje. Prošao sam različite tečajeve i seminare i otkrio stvarno značenje riječi 'zračeća ljubav', odnosno aktivne ljubavi koja postoji u svakom od nas", pripovijeda Ivan von Meister Votan.

Njegova partnerica Ksenija Ritter Su susrela se s Makajom 1998. na predavanju u Skopju kada je imala 21 godinu. "Svakodnevno sam se drogirala i nisam vidjela nikakva smisla u životu, a kada me dečko napustio, pomišljala sam čak i na samoubojstvo. U Komajinoj sam zajednici otkrila istinsku ljubav, spoznala sam da možemo voljeti i biti voljeni i da sreću ne treba tražiti izvan sebe nego u sebi. Završila sam nekoliko seminara i ljetnih škola koje su veličanstvene jer se među svim članovima osjeća golema ljubav". Ksenija Ritter Su i Ivan von Meister Votan sada žive u Komajinu ašramu u Gottmadingenu u Njemačkoj i svaki dan odlaze na posao u grad, o čemu on kaže: "Život u Komajinoj zajednici ne znači izolaciju od vanjskog svijeta jer to nije smisao ovog učenja. Odnosi s ljudima iz svakodnevnog života odličan su način praktičnog testiranja znanja koje stječemo u Komajinoj zajednici. Svakodnevni su problemi najbolji i najučinkovitiji oblik rada na sebi jer je nemoguće svladati negativne emocije poput ljubomore, posesivnosti ili želje za dominacijom bez kontakata s okolinom. No podjednako su važni i razgovori s ostalim Komajinim članovima koje vodimo u našim tantričkim krugovima. Na našim sastancima razgovaramo o problemima života u poliamornim vezama, strahovima, ljubomori i svim ostalim preprekama koje donosi takav način života."

15.08.2005.

Tonko Vulić

www.nacional.hr