PROČITANO

2026

PUTA

OD 14.01.2018.

Sveti Ante, Svetac svega svijeta

Premda se trinaest često tumači kao nesretan broj, baš kod svetog Ante on je oznaka pobožnosti. Vjerojatno stoga što mu blagdan pada 13. lipnja, kad je umro 1231. godine u Padovi. K tome, živio je u trinaestom stoljeću - zaključuje fra Marko Babić sa splitskog KBF-a

Propovijedao ribama: Dalmacija slavi blagdan najpopularnijeg nebesnika

piše Damir ŠARAC foto: cropix

Padovanci ga zovu jednostavno Il Santo, njegova bazilika jedna je od najvećih i najbogatijih bogomolja na svijetu, što opravdava njegov drugi nadimak – Svetac svega svijeta.

Premda je rođen u Lisabonu 1195. godine, ondje mu je spomen daleko manje euforičan nego u novoj domovini, Italiji, gdje je 1220. godine stupio u tek osnovani red svetog Frane Asiškoga, napustivši augustince, kojima je dotad pripadao. Već za života, sveti Ante je štovan kao svetac, siromašan poput svog asiškog uzora, što se ne bi reklo gledajući njegov padovanski hram optočen zlatom i draguljima, i učen poput Augustina, jednog od crkvenih otaca.

Kult svetog Ante u nekim je kršćanskim krajevima, poput Dalmacije, nadmašio sve ostale svece, pa je postao prava zvijezda na nebu katoličkih svetaca, kojem se utječu čak i pripadnici drugih vjera. Razlog je, naravno, iznimna čudotvornost mudrog franjevca.

- Sveci su i proglašavani da budu uzori ljudima, a sveti Antun je jedan od najboljih primjera. Zbog čega je neki svetac popularniji od drugog, puno je razloga, a prema mome mišljenju kod Ante je nekoliko faktora; živio je u vremenu iznimna uzdizanja franjevačkog reda koji je promicao potpuno siromaštvo i posvećenost Bogu, bio je učitelj teologije i vrsni propovjednik u vrijeme kad mnogi franjevci nisu znali čitati ni pisati.

K tome, umro je prilično mlad, u 36. godini – objašnjava mr. fra Marko Babić, liturgičar sa splitskog KBF-a, dodavši kako su njegov kult svijetom širili ostali franjevci kojima je bio uzor.

Sretni broj 13

Danas tisuće ljudi u katoličkom svijetu njeguje pobožnost Trinaest utoraka svetome Anti, a on ima i Trinaest gracija, milosti, koje je sposoban providjeti vjerniku.

- Premda se trinaest često tumači kao nesretan broj, baš kod svetog Ante je oznaka pobožnosti. Vjerojatno stoga što mu blagdan pada 13. lipnja, kad je umro 1231. godine u Padovi. K tome, živio je u trinaestom stoljeću.

Zanimljivo je kako je njegov kult u nekim zemljama naslijedio štovanje svetog Antuna Opata, zaštitnika poljoprivrednika, koji je također bio iznimno “popularan” – zaključuje fra Marko Babić, dodajući kako se Ante zasigurno ubraja među nekoliko svetaca čiji oltar, slika ili kip postoje gotovo u svakoj crkvi, budući da puk vjeruje u njegov moćni zagovor na nebu

Zamjena kultova

Danas će u gradovima i mjestima širom katoličkog svijeta krenuti procesije s likom svetog Ante, osobito štovanog u Dalmaciji, koju pak s njegovom domovinom veže čudna “zamjena” kultova. Naime, uz Gospu je sv. Ante zasigurno najomiljeniji nebesnik u Dalmaciji s brojnim crkvama. Međutim, jedna od znamenitosti Lisabona, golema crkva i samostan u čuvenoj četvrti Belem nose ime svetog Jeronima Dalmatinca, koji, pak, u svom rodnom kraju ima tek nekoliko crkvica. Koliko Dalmatinci vole svetog Lisabonca, svjedoči i činjenica da se jedna od najstarijih splitskih crkava Gospe od Poljuda više od stotinu godina u puku naziva Sv. Ante.

Neraspadnuti jezik

Brojna su čudesa fra Antunu pripisivana već za života. Tako su njegove propovijedi, primjerice, slušale i ribe, tjerao je Sotonu koji ga je napao za propovjedaonicom, opominjao grješnike u snu na obraćenje, spašavao djecu iz smrtne pogibelji, zaustavljao oluju... Najčešće ga se prikazuje s malim Isusom na rukama, budući da je jednom viđen s njime, te ljiljanom, znakom djevičanstva. Trideset godina nakon smrti u kovčegu je pronađen njegov neraspadnuti jezik koji se i danas čuva u Padovi. Zaštitnik je djece, putnika, siromašnih, brakova i Lisabona.