Trinitarijanizam, vjerovanje u sveto Trojstvo označava kako Istočno, tako i Zapadno kršćanstvo, te neke tradicionalne protestantske crkve poput anglikanske, luteranske i prezbiterijanske. Dogma o Trinitetu jedna je od centralnih kršćanskih dogmi. Međutim, biblijski je, kako je već navedeno, slabo utemeljena. Nigdje se naime, u 'svetom pismu' ne navodi izrijekom trojstvo, ni trinitet. U Bibliji postoje tek dva citata, u kojima se zajedno spominju Otac, Sin i Sveti duh – Matej 28:19 No nijedan od tih tekstova ne veli da su tri osobe Triniteta potpuno skladni i jednakovječni, ili pak da su sva trojica Bog.

Čini se da je prvi kršćanski apologet koji je upotrijebio riječ "Trinitet" u svojim djelima bio Tertulijan, početkom 3. st. On je objašnjavajući prirodu Oca, Sina i Svetog duha upotrijebio izraz «jedno u biti – ne jedno u Osobi». Doktrina o trojstvu postala je ozakonjena ipak tek na Nicejskom koncilu, 325. godine. Nicenski je kredo Isusa proglasio Bogom, te stavio izvan zakona sve druge kršćanske sekte, sve koje su propovijedale drukčije (osobito arijanizam). Po Atanazijskom pak kredu, svaka od triju božanskih osoba je vječna, svaka je svemoćna, nijedna nije veća od druge, svaka jest bog, a zajedno ipak predstavljaju jednog boga. (Je li takvo nešto moguće?!) Kako veli Atanazijski kredo, Otac je nestvoren, Sin je nestvoren, a sva tri su vječna i nemaju početak. Kredo je pripisan aleksandrijskom biskupu Atanaziju iz 4. stoljeća, no tekst je noviji, najvjerojatnije iz 5. stoljeća, što se ustanovilo tek mnogo kasnije. Atanazijski kredo je ujedno i temelj uzdizanja Isusove majke na nivo božanstva, za što opet nema temelja u Bibliji. (Dogma o Isusovoj majci kao bogorodici prihvaćena je na koncilu u Efezu u 5. stoljeću.)  

 Kršćani prigovaraju muslimanima da je Kuran u krivu, kad veli za trinitet da se sastoji od Oca, Sina i Marije. U 4. i 5. stoljeću postojala je kršćanska sekta, koliridijanci, koja je zagovarala božanstvo Isusove majke. Međutim, s obzirom na to, kakav se značaj daje u blagdanima Mariji, a kakav Svetom duhu, jasno je da su i katolici i pravoslavni (u nešto manjoj mjeri) praktički 'koliridijanci'. Praznik Duhova je, s obzirom na način i obim obilježavanja, u svakom slučaju manji od Velike Gospe. I to je to. Sveti duh se praktički ni ne štuje, iako se smatra božanskom osobom. U crkvama vrlo rijetko nailazimo na slike sa Svetim duhom, najčešće predstavljenim u obliku bijelog goluba. Nije li to malo čudno i kontradiktorno? K tome, postoji i daleko manji broj crkava posvećen Svetom duhu, nego tzv. 'bogorodici'.

A što se tiče paganskih korijena kršćanskog triniteta, to je zaista nesporno. Počev od sumerske trijade Anu, Enlil i Enki, pa preko Egipta i Ozirisa, Izide i Horusa, pa grčke trijade Zeusa, Here i Apolona, rimske Jupitera, Junone i Minerve... cijeli je koncept paganskih božanstava bio sazdan od trijada bogova, i sve se vrtjelo oko magične brojke tri. Pošto su rani kršćanski filozofi (npr. Augustin) bili pod utjecajem Plotina, izgleda da je i on imao udjela sa svojim trojstvom Jednog, Duše i Uma.

06.06.2009.

 www.myexercises.mojblog.hr