Svaki mjesec nosi svoju jedinstvenu melodiju, kao što svaki ton u simfoniji ima svoj neponovljiv glas...

Siječanj dolazi kao bijela stranica, pokrivena snježnim velom tišine. Ledeni kristali zvone na prozorima poput srebrnih zvonaca, dok se nova godina rađa u vidu nade. Mraz grize obraze, ali srce plamti toplinom obećanja.

Veljača je mjesec nježnih obećanja, kada prvi proljetni dah miluje smrznuto tlo. Sunce se protježe kao mačka nakon dugog sna. Prve kapljice s krova padaju kao suze radosti, priroda broji dane do buđenja.

Ožujak stiže kao nemirno dijete. Vjetar lupa. Grančice pucaju. Priroda uzvikuje! Prvi pupovi pucaju kao tisuću malih sonata što se rušu iz daljine.

Travanj je pjesma u zelenom, mladost koja se izlijeva poput biserne vode. Kiša šišti o krovove kao usklađena violinska pratnja, a cvijeće se otvara mirisom koji opija duše prolaznika.

Svibanj miriše na prvu nedorečenu izjavu ljubavi. Lišće šapuće imena koja se ne smiju izgovoriti naglas, a pčele zuje zlatne molitve po cvjetnim oltarima. Sve je moguće, čak i čuda.

Lipanj donosi carstvo zlatnih dana što se otežu kao lijena razmišljanja. Noći su tople poput majčinskog krila, pune zvjezdanih priča što ih vjetar prenosi kroz otvorene prozore.

Srpanj gori poput oline ljubavi. Žetva dozrijeva, a plodovi padaju u dlanove teški kao blagoslovi. Zrikavci pjevaju vječnu himnu vrućini koja topi asfalt pod nogama.

Kolovoz je mjesec punoće što žuri, sunce zna da će uskoro pasti u ruke jeseni. Dan i noć plešu svoj poslednji tango ljeta, dok se u zraku osjeća nemir dolaska jesen.

Rujan dolazi kao mudra žena obučena u bakar i zlato. Lišće pada kao pisma koja priroda šalje zimi, a u zraku visi miris kajanja za prošlim ljetom.

Listopad slika akvarele po nebu vlaženjem kistova oblaka. Boje krvarе poput emocija izlivenih na platno, dok svaki opali list priča priču o tome što prolazi.

Studeni šapuće molitve mira. Magla se spušta kao svilena zavjesa pred velikim kazalištem godine, a svijet se skuplja u sebe, pripremajući se za san koji dolazi.

Prosinac zatvara priču poput umorne bake koja završava bajku. Snijeg pokriva sve oštre uglove, pretvarajući svijet u mekanu kolijevku za buduće snove.

Svaki mjesec u godini ima svoju draž, ali ipak postoji i onaj kojeg najviše volimo. Koji je to mjesec ovisi o tome što više volimo, zimu s njezinom kristalnom tišinom, proljeće s buđenjem života, ljeto s njegovom zlatnom toplinom ili jesen s melanholicom ljepotom.

Ali najdraži mjesec neće biti samo onaj koji priroda odredi našem srcu, već onaj koji tvoje srce prepozna kao trenutak kada se snovi materijaliziraju u stvarnost. Kada se tvoj trud pretoči u ostvarenje cilja, kada se odricanje pretvori u slatki okus pobjede, taj mjesec će postati najdraži, bez obzira na to je li to ledeni siječanj ili vrući srpanj.

Nekome će to biti mjesec kada se poslovni san konačno ostvari, nekome mjesec kada vidi svoje dijete kako postaje sve ono što je sanjao, a trećemu mjesec kada se dugo čuvani san konačno ostvari.

I taj datum i taj mjesec biti će nam najdraži u godini!

Trenutačno nemam najdraži mjesec u godini, što se tiče ljepote, svi su lijepi i nose nešto čarobnoga u sebi! Svaki dolazi kao dar upakiran u svoj jedinstveni papir, svaki nosi svoju melodiju koja se upleće u simfoniju godine. Ali onaj osjećaj koji se odvaja od svih, onaj pravi trenutak ostvarenja nečega velikog, to još uvijek čekam kao putnik koji zna da će doći do odredišta, ali uživa u svakom koraku putovanja.

Imam ih nekoliko, tih posebnih osjećaja što se rađaju poput cvjetova u proljeće, ali taj jedan, onaj koji će biti kao zvijezda vodilja, još drijema u budućnosti. Do tada uživam u čaroliji svakog mjeseca, pijem njihovu ljepotu kao nektar, čuvam svaki trenutak kao dragocjenu perlu u ogrlici vremena.

Jer znam da će, kada dođe taj pravi mjesec, sve ove čarolije postati još ljepše u sjećanju ,kao pozadina na kojoj će zasijati najsjajniji dragulj mog života.

Matija Gerić