Mehaničko ponavljanje riječi i žrtve jedinog bića nije dovoljno, kaže Vrigaspati. Religija, koja se sastoji od ezoterizma i rituala ili egzoterizma, živa je dok je živ u njoj ezoterizam. Od trenutka pobjede "molitvenog mlina" nad živom molitvom, u njoj započinje carstvo puke obrednosti, ili egzoterizma, rañaju se posebne, meñusobno suprotstavljene kulture, a religija prelazi u prosto mnogoboštvo, koje više ni s čim nije povezano.

Težeći postizanju nagrade vedski Arijevci obraćali su izuzetnu pozornost na ispunjavanje obreda. "Raniji, naši prethodnici kaže vedski pjesnik, obraćajući se Indri "o Bože, koji si poznat po Tvojim podvizima i svi Te prizivamo, činili su kao i danas, i postali Tvoji prijatelji. Tako su postupali ovi (ljudi) staroga vijeka, a tako čine i novi; ja dolazim s njima; siñi da misliš na (nas) mene." Ovdje se, dakle, suočavamo s općom

pojavom kod primitivnih naroda, koji još nisu dorasli jasnom shvaćanju nezavisnosti dobra od nebeske nagrade. Čovjek još "trguje" s Bogom: "ja ću Ti činiti dobro, a Ti meni zauzvrat podari vječno blaženstvo". Birajući izmeñu dobra i zla, takav čovjek priklanja se dobru s nadom da će mu ono donijeti više. Arijevac nije uvijek bio siromašan. "Ovo bogatstvo, koje su oni koji nemaju smatrali kao ukor kada ga nemaju, Ti držiš u Tvojoj ruci" kaže himna Savitri. On je, dakle, smatrao obavezom da bude pobožan, kako bi sačuvao svoje bogatstvo. Meñutim, vremenom moralna svijest prevladava i dostiže visine, navodi A. Mori.

Naravno, Arijevac je došao do toga pod rukovodstvom svojih svećenika - elite koji su odgovarali zahtjevima što ih je pred njih postavljao Vrigaspati. Treba znati da je u to vrijeme obrazovanje ovih svećenika bilo najbolje, a vjerojatno i najbolja organizacija same religije, koja je uspostavila Hijerarhiju i svećeničku disciplinu.

"Indra odnosi od nas smrt"; "O bogovi, podarite nam stogodišnji život!" "Da znamo za bogatstvo, snagu i sretnu starost. Da koristim dugo svjetlost i idem k starosti, kao Sunce

ka svom zalasku"; "Po milosti Indre, koji dijeli (s nama) našu sreću, da budu plodne naše krave i krepke, da budu one naša radost i daju nam hranu izobilja. Daj nam i namijeni nam, kao i našoj djeci, i našim unucima obilne žetve, jer mi vas molimo za blago koje može biti postojano i (cvjetati, obogaćivati) razvijati se".

U ovim himnama jasno dolazi do izražaja želja da se uz božju pomoć dobiju zemaljska blaga u zamjenu za ispunjenje religioznih obreda... Ovom molbom obraćaju se Arijevci

Indri, Varuni, Marutsima, Agniju, Devama. Praskanva kaže: "Sveta molitva često pomaže stvaranju čovjeka." "Ne dobiva pomoć samo vojnik u boju, već i muž, koji želi da dobije sina. Mudar je koji se moli"; "Molitva mu je (čovjeku) vrijedila konja, krava, blaga svake vrste". "On radi za blago naroda (himna Savija), knez, prijatelj vrline, koji u čast Indre prinosi žrtvu i svetu himnu poje) ili koji prati molitvu bogatim darovima." Dakle, ovdje nailazimo na spomen kneza, koji je sigurno težio mogućoj raskoši bogosluženja.

"Tko traži, taj i dobiva", govori Kutsa. Ovo mjesto može se usporediti s mjestom iz Evanñelja: "Ištite i daće vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se."

"Treba moliti Njega (Agnija)" (?) kaže Kutsa "Nitko se neće prevariti u svojoj nadi (očekivanju), ako je postojan u svojoj molitvi." "Jer Ti, o božanstveni Agni, (govori Gatama), daješ onome tko poštuje bogove, bogatstvo, izobilje i snagu velike obitelji... Ti si sretan, žrtve kojega Ti primaš. On živi u miru i posjeduje moć. Njegova snaga raste

neprestano i bol ne osjeća."

Kad prijeti moćan protivnik, religiozni vožd, knez, dobiva pomoć božanstava: "Njegovi su ljudi jači, njegovi resursi veći; on kreće, pun bogatstava i bori se istrajno u bici, svagda herojski u svojim djelovanjima."

Ideja u ovim himnama razlikuje se od Izraelaca, kojima je obećao Mojsije: "Poštuj oca svojega i mater svoju, da ti dobro bude, i da duge godine poživiš na zemlji". Ne postavlja se pitanje o moralu roditeljskom već se traži bezuvjetno poštovanje bez obzira

na njihovu grešnost. Kod Arijevaca oca i majku zamjenjuju bogovi. Zemaljska, pak, blaga, past će u dio onima koji poštuju bogove, a bogovi su bezgrešni i besmrtni. I nagrada za dobro je ovdje, na Zemlji.

Na kraju, pojavljuje se i više shvaćanje nezavisnosti dobrog dijela od nagrañivanja ovdje ili na nebu: "Čestit muž ide na nebo, zauzimajući svoje mjesto meñu besmrtnima."

"Plemeniti ljudi imaju čudesnu sudbinu; njihova sunca sijaju na nebu; oni dobivaju svoj dio napitka bogova (ambrozije) i produžuju postojanje."

Bezbožnik ni ovdje, za zemaljskog života, ni tamo, u zagrobnom životu, ne može ništa očekivati: "Kada će Indra uništiti bezbožnog, kao što se gazi nogom trn?" "O, bogovi, da uzmognemo s vašom pomoći u pogodan dan napasti armiju grešnika!" I na drugom mjestu Arijevci se mole: "O, Agni, ne slušaj molitve (bezbožnog), koji odbija da Te prizna za Gospoda i da Ti prinese darove, i onoga, koji Ti rijetko pjeva pohvalu; obojica

su grešni." "Čuvaj se da nas ne pogodiš ili ostaviš; ne oduzimaj nam ove nježne radosti, o Maghavan, o Sakra, ne razbijaj Jaja, koja sadrže naše nade; ne razbijaj posude (vaze) naše ljubavi, ove nježne djece, što kleče na koljenima."

Kada Indra, koga jak rasrdi, hoće da ga uništi, on ga pobjeñuje rukom slaboga, da satre njegovu gordost: "Uz pomoć koze Indra je ubio (usmrtio) lava; iglicom probušio stupove." Ove riječi govore o tome kako ništavan može biti uzrok smrti gordih, ali samo ako to hoće božanstvo a ne bezuvjetno kao u judeo-kršćanstvu. Dostizanje savršenstva

dužnost je živih: "O Varuna, spasi nas od zla! Brzi Aditijasi, vi, koji ste postojani u vašim djelima, odagnajte od mene zlo, kao što nesretna mati odbacuje od sebe plod svoga bezakonja." "Agni Bog, koji spašava od zla, zlobe i progona, čisti nas od grijeha i zaslužuje naše obožavanje." Ova blaga, koja dolaze od Boga (jedinog bića s mnogim imenima) nagone ljude da vole nebeskog zaštitnika: "Agni, Ti si naš zaštitnik brižni i naš Otac; Tebi dugujemo život; mi smo Tvoja obitelj." "Priñi nam Agni dobrotom Oca

prema djeci svojoj; budi naš prijatelj, naš dobročinitelj; Ti si dobar i milostiv." Takve iste molitve upućene su Indri: "O Indra, mi smo Tvoji prijatelji i mi Te poštujemo kao našeg spasitelja." "Onaj koji je zao samo radi toga da neumorno bije grešnika i bezbožnika, zove se Indra."

Prijateljstvo Indre s vjernikom Veda toliko je dragocjeno, da on čini sve da ga zasluži. Uopće, dobivajući bezbrojna blaga od bogova, Arijevac im uzvraća ljubavlju, koja se ni s čim ne može usporediti: "O Indra, ja Te volim više nego oca, brata, koji me može

ostaviti. Ti si za mene Otac i Majka." Dakle, vedizam je  takoñer bio religija ljubavi kao i kršćanstvo: "O Varuna, da budemo sretni Tebe slaveći, Tebe moleći, Tebi služeći."

Kao paralela ovim riječima mogu se navesti riječi pravoslavne pjesme: "Tebe, Boga, hvalimo, Tebe, Gospoda, ispovijedamo, Tebe svi Anñeli, Tebe nebesa i sve sile..." Svi ovi citati, posebno neki od njih, istovjetni su mnogim molbama "molitve Gospodnje".

Dalje Rg-veda daje opis sedam moralnih pravila, koja su ustanovili mudraci. "Prekršiti

jedno od njih, govori Trita-Aptija, znači postati otpadnik (grješnik)". Kasnije su ta pravila izmijenjena, ali najstariji tekst kaže:

1     Pijanstvo

2     Proždrljivost

3     Pretjerano općenje sa ženom

4     Želja

5     Grubost u postupcima - danda

6     Grubost u riječima - parušiam

7     Nasilje

najstrože su zabranjeni. Samo svemogući Bog zna ljudsku nesavršenost i Arijevac moli božanstvo: "Poštovanje, koje se može imati prema ljudima, nikada nije nedovoljno; jedan je pravedan i razborit; on voli mudre, ali je bespoštedan (surov). Drugi utjeruje strah i vrijeña slaboga, koristeći se silom. O Bogovi, takav prijekor ne može se Vama uputiti."

Dakle, i najveći vjernik mora još tražiti (ovdje je to upravo istovjetno kršćanskom shvaćanju  grešnosti  čovjeka!)  pomoć  Boga  u  životu  i  oproštenje  grijehova.  Takvo

shvaćanje boga daleko je od gnjevnog hebrejskog Jehove, od okrutnog Sonma božanstava Grka; Arijevsko božanstvo je svepraštajuće i mnogomilostivo. Indra i Agni opraštaju grijehe i njima se Arijevac obraća, moleći za oproštaj: "Agni, ako smo pogriješili, ako nismo išli Tvojim putem, putem Prava, oprosti nam! Ti si naš roñeni, naš Otac, zaštitnik koji predviña." "Mi djeca Bogova i ljudi, smo učinili velika odstupanja od zakona Prava (grijehe), učini da ne osjećamo njihovu težinu, mi, koji smo Tvoji prijatelji Tvoji sinovi."

Obraćajući se Varuni, Mitri i Aditijas, Vedun (Vedejac) moli za oproštaj grijehova, kojima ga je uvrijedio: "Ja sam vjerojatno grešan pred vama u mnogim grijesima, ali Vi me volite, kao što otac voli svog propalog sina." "O Aditijas, zaštitite naš život od udara koji mu prijete; da nas zli ne uvuče u svoje mreže. O Bogovi-Spasitelji, ne predajte nas u svom gnjevu u mreže naših neprijatelja! O Aditijas, izbavite nas od (zle) njuške vukova." U Bibliji postoji slično mjesto: "Oslobodi moju dušu od mača, Gospode...

Spasi nas od čeljusti lavlje... Mnogi ustadoše na mene". "O Varuna, izbavi nas (oslobodi) od lanaca koji nas vezuju odozgo, odozdo i po sredini. Sin Aditi, žrtvom koju prinosimo, neka očisti grijehe naše." Riječ rig, rg u slavenskom jeziku dobiva značenje "raž", usjev, hrana i "riga", na kojoj mlate snoplje, suše ga i čuvaju od kiša. Vjerojatno, od tamo i "rog"; "rogen", njemačka riječ sa značenjem "raž". "Žito", drugi naziv za raž, vjerojatno potiče od "živa". Veda na slavenskim jezicima znači "znanost", "vedati", "znati", "znanje", "pričanje", "pripovijedanje".

Arijevac se obraća nebu i zemlji: "Ako smo zgriješili pred Bogovima ili našim prijateljima, našom djecom ili našim ocem, neka nam naša molitva da oproštenje. O Nebo i Zemljo, čuvajte nas od zla."

Kod Arijevaca postoji niz oblika očišćenja, kao što su obraćanje bogovima, žrtva, umivanje. Čisteći tjelesnu nečistoću, oni, kao pri krštenju vodom, čiste tijelo od grijehova.

"Umij me i belji od snijega biću" kaže se u psalmu Davidovom, koji se obraća svome Jehovi. Inače Židovi starog zavjeta su pripadnici semitske rase čija koža ima dosta tamnog pigmenta u sebi, a očevidna je njihova težnja da se bude bijeli što je sinonim za čistoću i druge božanske atribute. "Vode očišćenja, odnesite sa sobom sve što je u meni grešno, sve zlo, koje sam mogao počiniti grubošću, proklinjanjem i nepravednošću". Žrtvovanja su takoñer očišćujuća u očima Arijevca (žrtva zahvalnosti). Ona se sastoje u izlijevanju some na žrtveni oganj. Žrtvovanja životinja malo su poznata kod Arijevaca

za razliku od semita. Ponekad se prinosila kao žrtva koza, posebno Indri i drugim bogovima (ipostasima). U posebnim, naročito važnim slučajevima, prinosio se kao žrtva konj. Sličan običaj je zabilježen kod predkršćanskih Srba prilikom sahranjivanja gdje se konj ratnika spaljuje zajedno s njime: "Pleme koje spomenusmo pod imenom Sarbin, spaljuje se ognjem, kada im umre vladar ili starješina; oni takoñer spaljuju njegovog

jahaćeg konja. Oni imaju običaj, sličan običajima hindusa-arijevaca; to samo, djelomično, spominjali pri opisu planine Kabha i Kazarske zemlje kada smo govorili da se u Kazarskoj zemlji kod Kazarskog vladara nalaze Slaveni i Rusi i da se oni spaljuju na lomačama." - kaže Al Masudi arapski povjesničar iz tog vremena. "Neka nas ne odbaci Mitra, Varuna, Ariman, Aju, Indra, Gospod Ribhavas i Maruts, jer ćemo proglasiti pri žrtvi dobročinstva konja brzog, koji je iskočio od Bogova." "Neka nam da taj konj stoku i konje, ljude, potomstvo i sve što daje bogatstvo, koje sve održava; neka nam ulije ovaj žrtveni konj snagu!"

Ovdje se jasno ukazuje da Mitra, Varuna, Ariman, Indra jeste gospod Ribhavas i Maruts(as), dakle jedino biće, "kojem mudri daju ne jedno ime". Na ovom mjestu Vede naglašava se jednoboštvo.

Arijevac je tražio predznake za budućnost u tome, kako je konj hodao, kako je legao, kako je bilo privezano kopito, kako je pio, kako je jeo. Poznato je da je na Rigenu slavenski vrhovni žrec činio to isto. Bijeli konj bio je sveta životinja rigenskog hrama i

bio prinošen kao žrtva.

Žrtvovanje konja obavljalo se na sljedeći način: jedan čovjek morao je udariti žrtvenu životinju. Srce, grudi i jezik ostavljani su za jelo, potom se to meso bacalo u oganj (Agni) zajedno s (pandas) pogačama od riže s maslom, dok je svećenika, prisustvujući žrtvi, izgovarao molitve. Ove žrtve prinosile su se u vrijeme mladog ili punog mjeseca, što ukazuje da žrtvovanje životinja potiče iz drugog, lunarnog kulta, dok je vedizam

kult Sunca. Takva žrtvovanja nosila su naziv Darsapurnamaza, jer je u tim trenucima priroda doživljavala promjene, i čovjek je tih dana sklon da se moli bogovima. Molitve su Arijevci izgovarali tri puta na dan, u različito doba dana ujutro, u podne i navečer. Na izlasku Sunca oni su ga slavili, kao sve ptice i živa bića, radujući se danu. Ovi momenti molitve nazivali su se kod njih rita, ili istina. Kasnije, umjesto prinošenja kolača Agniju, počeli su da vrše danastutis, moljenja. Ako je to aluzija na puruša medha, ili žrtvovanja ljudi, takva se žrtva nije održala zbog odvratnosti, koju su prema njoj

osjećali Vedejci. Jadžurveda prenosi, kako se 85 ljudi raznih klanova vezivalo na stubovejupas, ili stupove žrtvovanja, a nakon pjevanja, posvećenih žrtvi Narajana, odvezali bi ih i pustili. Smatramo da je i ta forma žrtvovanja poticala takoñer iz lunarnog kulta. Zamjena žrtvenih ljudi izlijevanjem i paljenjem masla prakticirala se kod Grka i Rimljana u drugom obliku.

Ostaci vedske religije Arijevaca djelomično su sačuvani kod naroda Europe i naročito

u slavenskom svijetu kako u legendama ili folkloru, tako i u religijama. Ali bez obzira na to što je Indija prešla u bramanizam, personifikacija molitve je Brahma, što je već alternativni vedizam.

Mnogo bliži vedizmu su mazdaizam, slavensko pravoslavlje (nekršćansko), mitraizam i sav vedski ritual, kao i njegov moral, zasnovan na ljubavi Boga prema ljudima, kao i na ljubavi ljudi prema bližnjem i prema Bogu, pojavljujući se kao predkršćanstvo, posebno u njegovoj obredno-moralnoj sferi. Namjerno navodimo čitav niz paralela.

Bez sumnje, Arijevci su prvo obogotvoravali prirodne pojave, kao i svi primitivni narodi, s tom razlikom što ideja jednoboštva, koja je poticala iz prethodeće starine nije nikada umirala. Čak i u periodu obogotvorenja prirodnih sila, težila je objedinjavanju razdvojenih božanstava, da bi na kraju krajeva rekla: "Mudri daju više od jednog imena

jedinom biću". Naše je mišljenje da povijest ljudske kulture obuhvata suviše kratak rok i ono, na primjer, što se dogodilo. prije deset tisuća godina, mi, zapravo, čak i ne znamo!

Proučavanje libijskog korita Nila tek je započeto i o starom Egiptu do vremena suvremenog Nila još ništa ne znamo. U paleografiji postoji samo jedna naznaka o geološkoj katastrofi svjetskih razmjera koja je izazvala potapanje zapadnog dijela Srednje Azije u periodu pliocena i kvaternera, kada su se Kaspijsko i Aralsko more nalazili  na  mjestu  lednika,  koji  su  nadolazili  sa  sjevera.  U  kambrijskom  periodu

Kaspijsko more bilo je pod vodom oceana, a Aralsko na kopnu. U isto vrijeme na mjestu Antilskih otoka nalazilo se Veliko Antilsko otok, veličine suvremenog Grenlanda, a pored njega, u Tihom oceanu, dodirujući obale suvremene američke Kalifornije, drugo otok, vjerojatno Ma. Treće otok bilo je južnije i obuhvaćalo Gvajanu, još južnije je ležao Brazilski dio, uz Atlantski ocean, a zapadnije treće veliko otok, koje uključuje Peru, Čile i južni dio Argentine. Tamo je, pretpostavljamo, bila civilizacija, koju je Platon nazivao Atlantida. O svemu tome ima vrlo malo podataka u ljudskoj povijesti. Na sreću,

kineski, tibetski i indijski dokumenti o Civilizaciji Ma već se proučavaju. U Vedama takoñer nalazimo podatak o nestanku svijeta. Dakle, Vede moraju biti mnogo starije, nego što se u zapadnoj javnosti uobičajeno govori.

Manuovi zakoni uzgred, potiču iz te starine. Po indijskim izvorima dinastija Manu živjela je prije 30.000.000 godina (trideset milijuna godina). Možda je ova cifra udesetostručena. Meñutim, i 300 tisuća godina je dug vremenski period!

U svakom slučaju, moramo reći da su kod Vedejaca metafora i alegorija, kao i kod svih drevnih naroda, bile vrlo korištene i kod Vedejaca često zaodjenute u istinu. Često u pjesmama, gdje su stajale riječi: "On je, kao Indra, išao hrabro na neprijatelje" (na primjer), kasnije je otpadalo usporeñenje "kao" i ostajala fraza: "On Indra išao je hrabro na neprijatelje". Takva personifikacija vrlo je česta i izazvana perspektivom vremena, zaboravom prethodećeg, gubljenjem veze izmeñu slike i njenog sadržaja. Alegorija i metafora ušle su u Vede u tolikoj mjeri da se sama od sebe odvija identifikacija s onim, s

kojim se usporedi dati heroj, čije ime postaje sveto. Oblici svetosti različiti su kod raznih naroda. Kod jednih oni se izjednačavaju s višim slojem, kod drugih - približavaju božanstvenosti, a kod trećih, kao kod Vedejaca, slijevaju se s njom.

Adalbert Kun smatra da je svojevremeno kod Indoevropljana postojao zajednički fond vjerovanja i mitologije, iz kojih su proizašla vjerovanja Grka, Latina, Gala, Germana i Slavena.  Tako  se  vedizam  pojavljuje  kao  kult  najstarijih  predaka.  U  prvobitnoj

patrijarhalnoj religiji Arijevaca se žrtvovanje postepeno zamjenjuje izlijevanjem some, a sama vedska religija postaje učenje ljubavi i u tom pogledu nadmašuje kršćanstvo. Bramanizam, iako nastao iz vedizma, deformirao ga je i postao druga religija. Dok Arijevci vedizma i nisu uvijek monoteisti, mnogi njihovi svećenici su to bili, što dokazuje stalno spominjanje "jedinog bića" u tekstovima. U vedizmu se ne javlja ideja izabranog arijevskog naroda, kao kod Židova, a kod njih nema ni odbacivanja drugih naroda, kao nečistih, nalik  životinjama,  i  ti drugi narodi zauzimaju svoje  mjesto u

prirodnom poretku. Rasno miješanje je bilo zabranjeno i to iz razloga očuvanja svojih prirodnih arijevskih karakteristika kao što su izgled, mišljenje, fizička konstitucija. Kako je na duge staze ipak došlo do rasnog miješanja Arijevska civilizacija je bila osuñena na propast. Zato je i dio Arijevaca emigrirao na sjever i zapad, (dijelom i na istok u Kinu i Japan gdje su položili temelje tih civilizacija), a dio se transformirao dijelom fizički

miješanjem s drugim rasama, a dijelom duhovno uspostavljajući bramanizam, koji je pratio novi način mišljenja uvjetovan novim izmijenjenim psiho-fizičkim karakteristikama nastalim rasnim miješanjem s inferiornim narodima. Tako su Arijevci iz prirodnog poretka prešli na kastinsko ureñenje. Pojam "parij" nastao je poslije vedizma, već u bramanizmu, negirajući aboridžine Indije i spuštajući ih na položaj "parija" niže kaste. Vedizam, čista religija ljubavi, konzistentna s prirodom i njenim zakonima nije imao potrebe za uvoñenjem kasti već je ustrojstvo društva proizlazilo iz sposobnosti i talenata pojedinaca koji su zauzimali svoje mjesto u društvu, koje je suglasno s njihovim psiho-fizičkim dispozicijama. Da nije bilo rasnog miješanja, koje je sa stanovišta biologije, antiprirodno i kontra-evolucijski, jer priroda teži da usavrši vrste diferenciranjem iste, vjerojatno bi civilizacija drevne Arije trajala i danas. I same jedinke različitih vrsta i rasa se fizički ne privlače, bilo da su to životinje ili ljudi, i u prirodi se ne nalazi na primjere miješanja raznih vrsta ili rasa u okviru iste vrste ukoliko postoji mogućnost odabira. Vrste u skladu s okolinom evoluiraju ka boljim i savršenijim jedinkama, dok preživljavaju samo one koje su u najboljem suglasju s prirodom pa i okolina tako determinira mogućnosti razvoja vrsta.

Kolebruk, proučavajući kalendar Rg-veda, Džiotiš (ðotiš), datira ga kasnije od XIV vijeka prije Krista. Meñutim, može se sumnjati u pravilnost takvog zaključka. Dokumenata, koja bi apsolutno ukazivala na ove vjekove, nema. Možda je u pitanju XIV a možda XLIV. Arijevci su mogli živjeti u Sedmorječju, Džung-Ariji (Yung-Arya),

Fergani. Meñutim, mogli su živjeti i u Europi, jer posljednji podaci Tilaka, indijskog znanstvenika, govore da su Arijevci prije svjetske katastrofe bili i u Europi. Paleografija ukazuje na potapanje Azije, Sibira i drugih dijelova svijeta u silurijskoj epohi, kao i u kambrijskoj. Mezogensko more prostiralo se na teritoriji današnje Srednje Azije, Indije, Kine, Sredozemnog mora i Evrope. Postojao je kontinent Gondvana, koji je povezivao današnju Afriku, Južnu Indiju, zapadni dio Australije, Arabiju i Madagaskar u jednu cjelinu.

O jednoj od takvih kataklizmi povezanoj s potapanjem čitavih kontinenata pod vode oceana, postoji podatak u Vedama. O njoj se govori kao o rušenju svijeta ili nestanku svijeta. To je nesumnjivo nekakva svjetska, geološka katastrofa. I sve one poznate su paleografiji!

Sapta-Sindhu, ili Sindu je Sedmorječje, koje i danas nosi to ime. Tamo su neko vrijeme živjeli Arijevci. Naše je mišljenje, kako smo već rekli, da su u to vrijeme, vjerojatno kao

posljedicu svjetske katastrofe, vedski Arijevci koji su preživjeli, doživjeli opadanje vlastite kulture, postavši pastiri i ratari, ali su sačuvali sjećanje na Jedino Biće. Rg-veda, zbornik religioznih pjesama, svjedoči o tome više puta.

Od Vedejaca su nastali Vendi-Slaveni, koji su živjeli na Baltiku. Možda su oni odvojeni od Arije nakon jedne od svjetskih katastrofa, jer su vjerojatno naseljavali ovaj k-raj prije Velike seobe naroda. Litvanci i Srbi, koji su im srodni, do danas su sačuvali jezik, vrlo blizak sanskrtu, To ne bi bilo moguće da su se, na primjer, Litvanci, kao i svi,

pomjerili u vrijeme Velike seobe. Oni bi se pomiješali s drugim narodima i teško da bi sačuvali čistoću jezika.

Spomenimo ukratko ime Manu koje je ime 14 legendarnih heroja Indije, od kojih svaki vlada neko vrijeme, na čijem se kraju svijet djelomično ruši! Bilo je već sedam Manua. Knjiga Manuovih zakona, ili Manava-Dharma-Sastra je religiozni, moralni i socijalni

kod, po kojem i danas sude tribunali u Indiji (Naravno, Arijevske krvi u Indiji ima samo u tragovima, tako da njihovu baštinu koriste drugi, kasnije pridošli narodi tamnije puti). On se pripisuje prvom Manuu, Svajambhuva, sinu Brame, koji je po njemu obučavao svog učenika Brigu 30.000.000 godina prije Krista. Ma koliko bio dug ovaj rok, čak i ako bi iznosio 300.000 godina, pa i 30.000, bilo bi to vrlo mnogo za nas i našu prahistoriju. U tom slučaju on bi se poklapao s postojanjem civilizacije Ma, s kojom je arijevski svijet bez sumnje dolazio u dodir, a vjerojatno je od nje i potekao.

Naš cilj nije religijski rad, kao takav, već pronalaženje religijsko-historijskih veza izmeñu Arije i slavenstva i njegove religije poganstva.

U drugom djelu našeg rada dat ćemo prikaz poganstva kod Slavena i povući paralele.