OSOBA

Sjećanje na prošle neispunjene že-lje zarobljava energiju, koja se ispoljava kao osoba. Kada se njena snaga iscrpi, osoba umire. Neispu-njene želje se prenose dalje u slje-deće rođenje. Samo-poistovjećiva-nje sa tijelom stvara nove želje i nema im kraja, sve dok se ovaj me-hanizam okova jasno ne shvati. To je jasnoća koja oslobađa, jer ti ne možeš odbaciti želju, sve dok njeni uzroci i posljedice nisu jasno viđe-ni. Ja ne kažem da je ista osoba ponovo rođena. To umire za dobro. Ali njena sjećanja ostaju i njene želje i strahovi. One osiguravaju energiju za novu osobu. Stvarno u tome ne učestvuje, nego to omogu-ćuje dajući mu svjetlo.  str. 381

Pitanje: Kako nastaje greška da je netko osoba? 

- Nisargadatta: Hrpa sjećanja i mentalne navike privlače pažnju, svjesnost se usredotočava i osoba se odjednom pojavljuje. Odstrani svjetlo svjesnosti, otiđi spavati ili se onesvjesti - i osoba nestaje.  225

Kada vjeruješ za sebe da si osoba, onda svugdje vidiš osobe. U stvar-nosti nema osoba, samo tokovi sjećanja i navika. U trenutku reali-zacije osoba nestaje.  str. 37

Ono što ne postoji ne može imati uzrok. Nema takve stvari kao od-vojene osobe. . . Kako osobnost dolazi u postojanje? Pomoću me-morije. Poistovjećujući sadašnjost sa prošlošću i projeciranjem toga u budućnost. Misli o sebi kao o tre-nutnom, bez prošlosti i budućnosti

i tvoja se osobnost rasplinjuje.  206

Ti nisi u tijelu, tijelo je u tebi! Um je u tebi. Oni ti se događaju. Oni su tu jer su ti zanimljivi.  str. 212

Ti se tako mnogo brineš za pro-šlost i budućnost. To je sve zbog tvoje žudnje za nastavljanjem, da zaštitiš sebe od istrebljenja. I kako želiš da se nastavljaš, ti želiš da ti drugi prave društvo, zbog toga se brineš za njihov opstanak. Ali ono što ti nazivaš opstankom jeste samo opstanak sna.  str. 259 

Osoba je samo rezultat krivog shvaćanja. U stvarnosti, nema ta-kve stvari. Osjećaji, misli i akcije se kreću ispred promatrača u bes-krajnom nastavljanju, ostavljajući tragove u mozgu i tako stvaraju iluziju trajnosti. Odraz promatrača u umu stvara osjećaj "ja sam" i osoba stiče naizgled neovisnu egzi-stenciju. U stvarnosti nema osobe, samo promatrač koji sebe identifi-cira sa "ja" i "moje". Učitelj kaže promatraču: ti nisi ovo, u ovome nema ničega tvoga, osim male točke "ja sam", koja je most izme-đu promatrača i njegovog sna. "Ja sam ovo, ja sam ono" jeste san, dok čisto "Ja sam" ima na tome pečat stvarnosti. Ti si iskušao tako mnogo stvari - sve su došle do ničega. Samo je osjećaj "Ja sam" ustrajavao - nepromjenjen. Budi sa nepromjenjivim između promjenji-vog, sve dok ne budeš sposoban da se izdigneš iznad toga.  str. 343

Oslobođenje nikada nije zbog oso-be, to je uvijek od osobe. str. 343

"Ništa nisam ja", je prvi korak. "Sve sam ja" je slijedeći.  str. 518

Pitanje: nakon oslobođenja što pre-ostaje od osobe?

Nisargadatta: Nejasna memorija

ostaje, kao memorija iz sna, ili ra-nog djetinjstva. Nakon svega, čega se tu ima sjećati? Tok događaja, najčešće slučajni i beznačajni. Sli-jed želja i strahova i beznačajnih zabluda. Da li u tome ima bilo što vrijednoga za sjećanje? Osoba je ljuska koja te zatvara u zatvor. Slomi ljusku.  str. 343

Onaj koji djeluje je mit nastao iz iluzije "ja" i "moje".  str. 376 

Vidjevši da si ti smotak memorija koji se drži zajedno kroz prianja-nje, iskorači van i gledaj izvani. Po prvi puta možeš primjetiti nešto što nije memorija. Ti prestaješ biti gospodin - taj i taj, koji je zaoku-pljen svojim vlastitim stvarima. Ti si napokon u miru. Ti uviđaš da nikada ništa nije bilo pogrešno sa svijetom - ti si sam bio pogreška i

sada je sve to završilo.  str. 390

U stvarnosti nikada nisi bio rođen i nikada nećeš umrijeti. . . Ustvari, nema tijela, niti svijeta koji ga sadrži; postoji samo mentalno sta-nje, stanje kao-san, koje je lako raspršiti ispitivanjem stvarnosti. 427

Sve što ti znaš je osoba, - identitet  koji nije osoba - ti to ne znaš, jer ni -kada nisi posumnjao, sebe nikada nisi pitao to suštinsko pitanje "Tko sam ja?". Identitet je svjedok oso-be i praksa se sastoji u odvraćanju naglaska na površne i promjenjive osobe prema nepromjenjivom i uvijek-prisutnom svjedoku. str.442

Sve dok se ne budemo mogli suo-čiti sa strahom i prihvatiti ga kao sjenu osobnog postojanja, kao oso-

be mi smo određeni da se bojimo. 

str. 454

Biti osoba znači spavati.  str. 453