46. Svjesnost postojanja je blaženstvo

Pitalac: Po profesiji ja sam doktor. Počeo sam sa kirurgijom, nastavio sa psihijatrijom, a također sam napisao nekoliko knjiga o mental-nom zdravlju i liječenju vjerom. Došao sam kod vas da naučim zakone duhovnog zdravlja.

Maharaj: Kad ste pokušavali da liječite bolesnike, što ste točno pokušavali da liječite? Što je lije-čenje? Kad možete reći da je čovjek izliječen?

P: Tragao sam za liječenjem tijela, a isto tako da ojačam vezu između tijela i uma. Također sam težio da ispravim um.

M: Da li ste istraživali vezu iz-među tijela i uma? U kojoj su točki oni povezani?

P: Između tijela i unutrašnje svije-sti leži um.

M: Nije li tijelo sačinjeno od hra-ne? I može li postojati um bez hrane?

P: Tijelo je izgrađeno i održava se hranom. Bez hrane obično i um postaje slab. Ali um nije samo hrana. Postoji preobražavajući či-nilac koji stvara um u tijelu. Što je taj preobražavajući činilac?

M: Kao što drvo daje vatru koja nije drvo, tako tijelo proizvodi um koji nije tijelo. Ali kome se um po-javljuje? Tko je posmatrač misli i osjećanja, koje vi nazivate umom? Postoji drvo, postoji vatra i tu je uživalac vatre. Tko uživa um? Da li je uživalac također rezultat hra-ne, ili je on nezavisan?

P: Posmatrač je nezavisan.

M: Kako to vi znate? Govorite iz svog vlastitog iskustva. Vi niste ni tijelo ni um. Kažete to tek tako. Kako znate?

P: Ja stvarno ne znam. Samo nagađam.

M: Istina je stalna. Realno je ne-promjenjivo. Ono što je promjenji-vo nije Stvarno, Istinito, ono što je realno ne mijenja se. Dakle, što je to u vama što se ne mijenja? Sve dok je tu hrana, tu su i tijelo i um. Kad se hrana ne uzima, tijelo umi-re, a um se rastapa, nestaje. Ali da li posmatrač nestaje?

P: Ja nagađam da on ne nestaje.

Ali ja nemam dokaz.

M: Vi ste sami sebi dokaz. Vi ne-mate niti ćete imati drugi dokaz. Vi ste svoji, vi znate sebe, vi volite sebe. Što god da um čini, on čini za ljubav sebe samog. Sama pri-roda Sebstva je ljubav. Ono je vo-ljeno, voli i privlači. To je Sebstvo koje stvara tijelo i um tako zani-mljivim, tako jako dragim. Sama pažnja, koja se odnosi na njih, tijelo i um, dolazi od Sebstva.

P: Ako Sebstvo nije ni tijelo ni um, može li ono postojati bez tijela i uma?

M: Da, može. To je stvar stvarnog, aktualnog iskustva da Sebstvo ima postojanje nezavisno od tijela i uma. To je postojanje - duhovna svjesnost, blaženstvo. Duhovna svjesnost je Blaženstvo.

P: To može biti stvar stvarnog

iskustva za vas, ali to nije slučaj sa mnom. Kako ja mogu dospjeti do takvog iskustva? Kakve prakse da slijedim, kakve vježbe da predu-zmem?

M: Da saznate da niste ni tijelo ni um, treba neprestano da po-smatrate sebe i da živite nedir-nuti od vašeg tijela i uma, potpu-no odvojeno, nezavisno, kao kad biste bili mrtvi. A to znači da ne-mate stečene interese, zaintere-siranost niti za tijelo, niti za um.

P: Opasno!

M: Ja ne tražim od vas da izvršite samoubistvo. Niti možete. Možete jedino ubiti tijelo, ne možete pre-kinuti mentalni proces, niti možete učiniti kraj osobi za koju mislite da ste vi. Samo ostanite nedodirnuti, nezavisni. Ova potpuna odvoje-nost, nezavisnost, sloboda od uma i tijela, najbolji je dokaz da srce vašeg bića, koje ste vi, nije ni um ni tijelo. Ono što se dešava tijelu i umu ne može biti u vašoj moći promjene, ali vi uvijek možete prestati sa vašim zamišljanjima da ste tijelo i um.

Što god da se desi, podsjećajte sebe da ste nezavisni, da su to samo vaš um i tijelo.

Što ste više iskreni u pamćenju onoga što treba da bude zapam-ćeno (sebe), skorije ćete biti svje-sni sebe, što ste, jer će sjećanje postati iskustvo.

Ozbiljnost, iskrenost, otkriva po-stojanje. Ono što se zamisli i što se želi, postaje stvarno, realno - tu leži opasnost, a isto tako i izlaz, spas. Recite mi, kakve ste vi korake preduzeli da izdvojite vaše stvarno, istinsko Sebstvo, ono u vama što je nepromjenljivo, od vašeg uma i tijela?

P: Ja sam čovjek medicine, studi-rao sam mnogo, uveo sam sebi striktnu disciplinu na putu vje-žbanja i periodičnog posta, i vege-tarijanac sam.

M: Ali u dubini vašeg srca, što je to što vi želite?

P: Želim da spoznam Istinu.

M: Kakvu cijenu želite da položite za Istinu? Bilo koju cijenu?

P: Dok sam teorijski spreman da

platim bilo koju cijenu, u stvarnom životu neprestano sam podstican da se ponašam na načine koji stva-raju prepreku između mene i Istine. Želje me odvlače.

M: Povećajte i proširite vaše želje sve dotle, dok ih ništa osim Istine ne može ispuniti. Nije stvar u tome da je želja pogrešna, već njena uskost i besmislenost. Želja je obo-žavanje, predanost pobožnost.

Na svaki način budite predani, pobožni, istinitom, beskonačnom, vječnom srcu postojanja, suštini. Preobratite želje u ljubav. Sve što vi želite je da budete sretni. Sve vaše želje, kakve god one mogle biti, su izrazi vaše težnje za srećom. U suštini, vi želite sebi najbolje.

P: Znam da ne bi trebalo...

M: Čekajte! Tko vam je rekao da ne biste trebali? Što je pogrešno da se bude sretan?

P: Ego mora otići, ja znam.

M: Ali ego je tu. Vaše želje su tu. Vaša čežnja da budete sretni je tu. Zašto? Zato što vi volite sebe. Na svaki način volite sebe - ali mudro. Ono što je pogrešno je voljeti sebe pogrešno, tako da stvarate sebi patnju. Volite sebe mudro. Oboje: i uzdržavanje i zadovoljavanje ima-ju istu namjeru u vidu - da vas učine sretnim. Zadovoljavanje je pogrešan, glup put, uzdržavanje, disciplina, je mudar put.

P: Što je uzdržavanje?

M: Jednom kada prođete kroz neko iskustvo, ne prolazite kroz njega ponovo; to je uzdržavanje. Izbje-gavati nepotrebno je uzdržavanje. Neprihvatanje zadovoljstva ili bola je uzdržanost. Želja sama po sebi nije pogrešna. To je život sam po sebi, žudnja da se odrasta, napre-duje u znanju i iskustvu. Izbori koje pravite su pogrešni. Zamislite da je neka mala stvar: hrana, seks, moć, slava - koja će vas učiniti sre-tnim, obmanjivanje sebe. Jedino ne -što tako prostrano, široko, i dubo-ko kao vaše istinsko Sebstvo može  vas učiniti istinski i trajno sretnim.