17. Član

POSLJEDICE ODSTRANJENJA POJEDINIH DIJELOVA TIJELA

Općenito rečeno, kada se jedna ruka, noga ili bilo koji drugi dio odijeli od fizičkog tijela putem kirurške operacije, odstranjuje se samo gusti dio uda koji je prožet planetarnim eterom. Četiri etera koji stvaraju životno tijelo jednog takvog operiranog čovjeka ostaju. Ipak još postoji određena magnetska veza između odstranjenog dijela i eterskog dvojnika koji ostaje kod osobe. Zato operirani osjeća još neko vrijeme poslije operacije boli u odstranjenom dijelu tijela, dok ovaj ne istrune i njegov se eterski dvojnik ne raspadne.

Ali postoji nekoliko iznimaka od ovog pravila, na koje moramo paziti. Ustanovili smo da se fizičko tijelo prilagođuje koliko je to moguće na promijenjena stanja. Ako se na kojem dijelu tijela nalazi neka rana koja sprječava da krv protiče na uobičajen način, ona odmah putuje kroz druge žile, jer jedan organ nikada neće zakržljati sve dok može služiti nekoj korisnoj svrsi. Slično se događa sa životnim tijelom sastavljenim iz etera. Ako je amputirana ruka ili noga onda njen eterski dvojnik nije više potreban u organizaciji tijela pa zato postepeno nestaje. Ali kada se radi o jednom organu kao što je slezena, gdje eterski dvojnik služi kao ulazna vrata za sunčanu snagu i tako igra važnu ulogu, onda takvo raspadanje naravno neće uslijediti.

Moramo se i na to podsjetiti da, ma gdje se pokazala kakva bolest na fizičkom nosaču, da je prvo oslabio odgovarajući dio životnog tijela, i zato što se potrebna životna energija više ne nadoknađuje pokažu se i fizički simptomi bolesti. I obrnuto, čim se zdravlje vratilo prvo se oporavilo životno tijelo i tek se nakon toga pokaže na gustom tijelu ozdravljenje. Ako je oboljela tjelesna slezena onda se iz toga može zaključiti da se nalazi i eterski dvojnik u abnormalnom stanju, pa je dvojbeno da li je mudro slezenu udaljiti. Ali ako se to učini onda se tijelo odmah pokušava prilagoditi novom stanju pa eterski dvojnik slezene nastavlja svoj rad kao i prije.

Jedna druga zanimljiva točka u tom pitanju pokazuje se u stanju nakon smrti. Ide li neka osoba s bilo kakvom amputacijiom prijeko u nevidljivo kraljevstvo onda ona tamo sebe vidi i misli onakvom kakva je bila prije u ovom svijetu. Jedna brazgotina na čelu ili gubitak jedne ruke putem njenih se misli ponavlja u materiji osjećajnog svijeta i ona se pojavljuje tako iznakažena kakva je bila na zemlji. To se osobito opažalo za vrijeme svjetskog rata jer svi vojnici koji su otišli s teškim ranama na drugi svijet ponavljali su rane u svom osjećajnom tijelu. Om su osjećali slične boli kao one koje su imali dok su još bili u fizičom tijelu, jer su si umišljali da sa povredama moraju biti povezane boli. Ipak su im drugi odmah pomogli, osobito oni kojima su Stanja Braća pomogla pravilno shvatiti okolnosti, naime da to nije stvarna bol. Čim su ih uvjerili u to da su njihove rane samo varka i poučili ih da mogu svoje tijelo prilagoditi normalnom i zdravom stanju, mogle su te osobe svoje stanje odmah popraviti.