Opsjednutost

Opsjednutost je stanje gdje jedno duhovno biće trajno zaposjedne tijelo nekog čovjeka, nakon što je protjeralo legitimnog posjednika. Postoje gdjekada ljudi koji su se odali pijanstvu ili drugim porocima pa se pokušavaju ispričati time da tvrde kako su opsjednuti. Bilo gdje to netko za sebe tvrdi možemo biti sigurni daje riječ o izgovoru jer ni kradljivac koji je ovdje u materijalnom svijetu nešto ukrao ne hoda naokolo da to pripovijeda, isto tako ne ide ni jedno biće koje je tuđe tijelo zaposjelo naokolo da to objavi. Potpuno je sigurno da se takovo jedno biće ne brine o tom što se misli o čovjeku čije je tijelo ono ukralo. Nema razloga da se javi i izloži riziku da bude istjerano.

Postoji nepogrešivo sredstvo kojim možemo doznati da li je čovjek stvarno opsjednut, naime dijagnoza očiju. "Oko je prozor duše" i samo je pravi vlasnik tijela sposoban zjenicu oka skupiti i raširiti. Kada neku osobu, koja tvrdi daje opsjednuta ili za koju mi mislimo da je opsjednuta, dovedemo u jednu tamnu prostoriju onda možemo utvrditi da se zjenice njenih očiju ne šire ako je stvrno opsjednuta. Zjenice se neće skupiti ni onda ako čovjeka izložimo Suncu, a neće se mijenjati ni onda ako izmjenično gleda u daljinu ili čita mala slova. Ukratko, zjenica ne reagira ni na svjetlo ni na daljinu ako je čovjek opsjednut. Ali postoji također jedna određena bolest, zvana ataksija, gdje zjenica ne reagira na daljinu, ali na svjetlo da. Nijedan čovjek koji zauzima pozitivan stav prema životu ne može biti opsjednut, jer dokle god mi našu osobnost potvrđujemo dovoljno smo jaki da sve one autsajdere držimo na razmaku. Ali na spiritističkim sjednicama, gdje sudionici zauzimaju negativno držanje, postoji uvijek velika opasnost. Najbolji put da se očuvamo opsjednutosti jest sačuvati pozitivan stav prema životu, a na spiritističke sjednice nek ne ide onaj koji nagmje negativnim stavovima. Taj neka izbjegava također gledanje u kristal i sve druge metode koje bi mogle dozvati duhove. To su uopće zle metode, jer om koji su otišli na drugi svijet trebaju vršiti svoje zadaće na novom mjestu i ne treba ih zvati natrag na zemlju.

U času smrti kada se slomi atom-klica u srcu, koja u sebi sadrži sva iskustva proteklog života, duh napušta zemaljsko tijelo i sa sobom uzima finije nosače. On tada lebdi iznad svog mrtvog tijela i to traje između nekoliko sati i tri i pol dana. Duljina tog vremena ovisi o snazi životnog tijela, nosača koji oblikuje duševno tijelo, o kojem govori Biblija. Čitav se život još jedamput okreće u slikama, i to u obrnutom redu, od smrti do rođenja, i slike se ugraviraju u osjećajno tijelo posredstvom reflektirajućeg etera životnog tijela. Kroz to vrijeme čitava je svijest duha koncentrirana na životno tijelo, ili bi bar tako trebalo biti, i on ne opaža što se oko njega događa. Slike koje su urezane u nosaču osjećaja i uzbuđenja, u osjećajnom tijelu, predstavljaju osnov za patnje koje slijede u paklu za zla djela i veselja u prvom nebu za dobra koja su učinjena u prošlom životu.

Novija su istraživanja otkrila činjenicu da se za vrijeme značajnih dana neposredno nakon smrti događa još nešto. Događa se jedna dioba u životnom tijelu, koje je slično onome koje uslijedi kod posvećenja. Onoliko od tog nosača što se može označiti kao duša, sjedini se s višim nosačima i nakon smrti predstavlja svijest u nevidljivom svijetu. Niži dio koji je odložen vraća se natrag zemaljskom tijelu i u većini slučajeva lebdi iznad groba, kako je to opisano u "Nazoru na svijet Rozenkrojcera". Cijepanje životnog tijela nije kod svih osoba jednako, nego ovisi o naravi prošlog življenja i karakteru umrle osobe. U izvanrednim slučajevima ta dioba jako odstupa od običnih. Tu su važnu točku otkrili u mnogo slučajeva kod predmijevamh opsjednutih, pa je ona bila ispitivana u glavnom stanu. U stvari to su bili om slučajevi opsjednutosti u kojima su ljudi patili, koji su nas zvali u pomoć. Kod naših istraživanja o naravi opsjednutosti pronašli smo ovo veliko i zaprepašćujuće otkriće. Kao što je bilo za očekivati dioba je u ovim slučajevima pokazivala prevagu zla. Onda su poduzeti napori da bi se našlo, da li postoji razred ljudi kod kojih se događa dioba s pretežno dobrim. Možemo s veseljem izvijestiti daje i to slučaj, pa nakon što smo otkriće međusobno odvagnuli i usporedili, izgleda da je ovo što slijedi ispravan opis stanja i njegovo razumno tumačenje.

Životno tijelo ima cilj izgraditi zemaljsko tijelo, dok ga naše strasti i osjećaji rastaču. To je borba između životnog tijela i osjećajnog tijela, koja rađa svijest u zemaljskom svijetu, i koja tkivo tijela tako otvrdne da meko tijelo djeteta postaje sve više žilavo i u starim se danima smežura, nakon čega uslijedi smrt. Ćudorednost ili razvrat naših želja i osjećaja na sličan način djeluju na životno tijelo. Gdje je odanost visokim idealima glavni pokretač našeg djelovanja, gdje se godinama dobrovoljno i odano služilo i osobito tamo, gdje je to upotpunjeno znanstvenom vježbom osvrtanja na prošlost, tu se smanjuje količina kemijskog i životnog etera u istoj mjeri, koliko životinjski apetit nestaje, i na mjesto toga dolazi veći udio svjetlosnog i reflektirajućeg etera. Kao posljedica je tjelesno zdravlje onih ljudi koji slijede viši put manje krepko. Kod ljudi gdje je popustljivost nižoj prirodi jaka to dovodi, odgovarajući opsegu i naravi njihovih poroka do djelomičnog ili potpunog isključenja obih viših etera.

Razne važne posljedice koje su povezane sa smrću proizlaze iz ovih činjenica. Kako je kemijski eter taj koji za života tijela drži molekule čvrsto na njihovim mjestima i njih uzdržava, mora rastvaranje zemaljskog tijela poslije smrti uslijediti vrlo brzo, ako je samo malo tog materijala ostalo. To autor nije mogao ispitati jer je teško naći ljude visokih duševnih svojstava koji su umrli pred kratko vrijeme. Ali izgleda daje tako. To pnozlazi iz činjenice opisane u Bibliji, prema kojoj tijelo Kristovo više nije nađeno u grobu kada su ljudi došli da ga traže. Kako smo prije rekli s tim u vezi, Krist je produhovio tijelo Isusovo tako jako, i učimo ga tako titrajućim, da je bilo gotovo nemoguće čestice za vrijeme njegovog djelovanja čvrsto držati na licu mjesta. Već smo prije utvrdili da svjetovni život povisuje udio nižih etera u životnom tijelu, uspoređeno sa višim eterima. Ako se još k tome živi jednim tzv. "čistim životom" i izbjegavaju pretjeranosti, onda je zdravlje kod tih krepkije nego ono kod jednog učenika, koji traži viši razvoj jer želi izgraditi životno tijelo koje je uglavnom iz viših etera. On ljubi "kruh života" više nego zemaljsku hranu i zato će njegov instrument biti uvijek više napet, nervozniji i osjetljiviji, jedno tankoćutno stanje, koje duhovni razvoj snažno podupire ali sa zemaljskog stajališta znači nedaću.

Kod većine ljudi prevladava sebičnost i želja da izvuku što više iz života pa su zauzeti gomilanjem i čuvanjem blaga i zato im preostaje malo vremena ili sklonosti za duševnu kulturu, koja je za istinski uspjeh u životu bezuvjetno potrebna.

Zato ostaje u životu većine ljudi jako malo stalnoga i razvoj se odvija strašno polako, tako da za onoga koji je sposoban gledati predvorje smrti iz viših regija svijeta konkretnih misli i tako rekući gledati unatrag - izgleda da od životnog tijela ništa ne ostaje. Izgleda da se to tijelo potpuno vraća zemaljskom tijelu i lebdi iznad groba da se istovremeno s ovim raspadne. Činjenica je da se rastuća količina etera povezuje s višim nosačima, s njima ulazi u osjećajni svijet da bi tamo stvorila temelje svijesti, da bi u njima i za njih živjela. Taj život u paklu i nebu traje tako dugo dok čovjek ne nastupi u drugo nebo i tamo se sjedini sa naravnim silama u težnji da za sebe samog stvori novu okolinu. Do tada je duh usisao već sav eter ili gotovo sav, a sve što je ostalo to ga narav brzo rastoči. Ali ima ljudi tako zle naravi da im čim veselje živjeti u poroku i izobličenom djelovanju, živjeti surovo, koji uživaju ako drugima mogu nanijeti boli. Gdjekada se bave i okultnim vještinama za zle svrhe, da bi stekli veću moć djelovanja nad žrtvama. Uslijed njihovog đavolskog, nemoralnog djelovanja njihovo životno tijelo potpuno otvrdne.

U takvim izvanrednim slučajevima gdje je prevladala životinjska narav i gdje se u proteklom životu nije mogao razviti nikakav duševni život, događa se da navedeni rascjep životnog tijela kod smrti ne uslijedi, jer nema ničeg za cijepanje. U takvim slučajevima gdje se životno tijelo u potpunosti prikloni gustom tijelu i tamo polagano rastače, ne bi djelovanje jednog vrlo lošeg života bilo tako dalekosežno, ali na nesreću postoji u takvim slučajevima jedno snažno međusobno ispreplitanje životnog i osjećajnog tijela koje osujećuje diobu. Vidjeli smo da, kada jedan čovjek živi većinom u višoj naravi da se njegovi duhovni nosači hrane na račun onih nižih. Kada je obratan slučaj, da se njegova svijest koncentrira u nižim nosačima, ona ih znatno jača. Moramo znati da život osjećajnog tijela ne svršava kada se duh udalji, u njemu ostane jedan ostatak života i svijesti. I životno tijelo osjeća još nekoliko dana poslije smrti, ali u slabijoj mjeri (prema tome trpi boli kod balzamiranja, seciranja neposredno iza smrti itd). Ali gdje se provodio prost život ovo je životno tijelo otvrdnulo i opskrbilo s velikom snagom, ono se žilavo drži života i još se može hraniti mirisima hrane i parama alkohola. Katkada se pojavljuje kao vampir pred ljudima s kojima dođe u doticaj.

Na taj način može čovjek nevidljivo živjeti još mnogo godina u našoj sredini i to tako blizu da nam je bliži nego naše ruke i noge. On je mnogo opasniji nego jedan u mesu živući zločinac, jer može druge koji imaju iste sklonosti za kriminalna i prosta djelovanja, zavoditi, a da se ne mora bojati da će biti otkriven i po zakonu kažnjen.

Takva stvorenja predstavljaju zato najveću opasnost za ljudsko društvo. Oni su već mnoge žrtve odveli u zatvor, domove razorili i nevjerojatne nesreće prouzročili. Om uvijek napuštaju svoje žrtve kada ove padnu u pandže zakona. Om se hrane bolima i očajanjima svojih žrtava, jer je to dio njihovih đavolskih planova. Čudno je kada se kod istraživanja prošlih vremena u pamćenju prirode nađe, kako je ovo međusobno povezivanje osjećajnog i životnog tijela prevladavalo u ranijim stoljećima i tisućljećima. Mi naravno znamo na neki apstraktni način, da što dalje idemo, u povijest čovječanstva, daje nalazimo sve surovijom, ali da u našem vlastitom povijesnom dobu ova surovost može biti tako opća i brutalna i da sila ima biti apsolutno i neosporno mjerilo za pravo, bio je za autora, blago rečeno, veliki udarac.

Naučeno je da se pod vodstvom Jehove namjerno njegovala sebičnost i želja, da bi se potakla djelovanja. To je tokom vremena toliko otvrdnulo tijelo, da kod dolaska Kristovog gotovo nije bilo nebeskog života među tada živućim ljudima.

Za zemlju vezani duhovi one vrste kakva je naprijed spomenuta skloni su niskim regijama osjećajnog svijeta i om su u stalnom dodiru s jednako s takvim jednako raspoloženim ljudima na zemlji, da bi ih podupirali u njihovim zlim namjerama. Om ostaju obično kroz 50, 60 ili 75 godina povezani sa Zemljom, ali je bilo i ekstremnih slučajeva gdje su ostali stoljećima vezani.

Kada je duh ostavio gnješno tijelo (kako mi zovemo ovo tijelo u suprotnosti s duševnim tjelom) da bi se digao u drugo nebo, gnješno se tijelo ne rastavi tako lako na svoje sastavne dijelove kako je to kod normalnih ljudi. Jer je radi njegove dvostruke sastavljenosti svijest u njemu povišena tj. ona je biće sastavljeno iz životnog i osjećajnog tijela, ona ima jednu individualnu ili osobnu svijest koja je vrlo značajna. Ono ne može razumno misliti ali postoji niska lukavost koja mu daje izgled kao da posjeduje duh, jedan Ego i to ga osposobljuje da živi više stoljeća odvojenim životom. Duh koji se od njega odcijepio nastupa u međuvremenu u drugo nebo. Ali kako on na zemlji nije nikakve zadaće ispunio koje bi zaslužile dulji boravak tamo ili u trećem nebu, on ostaje samo tako dugo da si stvori jednu novu okolinu, a onda će se mnogo brže nego obično ponovo roditi, da bi mogao zadovoljiti strasti prema materijalnim stvarima koje ga tako jako privlače.

Kod vraćanja na zemlju duh naravno privuče gnješno tijelo i ono obično ostaje za vrijeme čitavog njegovog života kao demon kod njega. Istraživanja su pokazala da je u biblijsko doba ova vrsta stvorenja bez duše bila jako raširena, i na njih je naš Gospod ukazivao kao na đavole. Om su bili uzrok raznih opsjednutosti i tjelesnih mana o kojima Biblija izveštava.

Osim ovih spomenutih bića koja stanuju u jednom gnješnom tijelu, koje su si sami stvorili i uslijed toga radi svojih vlastitih djela moraju trpjeti kada dođe vrijeme pokore, postoje još druge vrste koje su u nekom pogledu jednake, a u drugom različite. Pored ovih božanskih hijerarhija i ova četiri životna vala duha, koji se sada razvijaju kroz rudno, biljno, životmjsko i ljudsko kraljevstvo, postoje još drugi životni valovi koji djeluju u raznim nevidljivim svjetovima. Među njima su stanovite vrste duhova, nižih od ljudskih, koje zovemo elementali. Događa se nekada da se jedan od tih elementala domogne gnješnog tijela nekog čovjeka iz divljih plemena i ovom biću doda osobitu inteligenciju. Kod ponovnog rođenja Ega, koji je stvorio ovo gnješno tijelo, dovodi ih obična privlačnost zajedno, ali upravo radi ovog elementala koji u njemu boravi biti će ovaj duh sasvim druge vrste nego li su pripadnici tog plemena pa ga nalazimo da djeluje kao čarobnjak ili nešto slično. Ovi elementarni duhovi koji oživljuju gnješno tijelo nekog Indijanca djeluju također kao kontrolni duhovi pa kada nad nekim medijem za života postignu moć om nakon smrti potisnu medija iz njegova nosača koji sadrži njegova životna iskustva. Uslijed toga može medij stoljećima biti zaustavljen u svom razvoju i ne postoji sredstvo da se ti duhovi prisile da odu ako su jedamput postigli kontrolu nad jednim takvim tijelom. Makar medijumstvo za života ne uzrokuje nikakvu očitu štetu to ipak postoji veoma velika opasnost nakon smrti za takvu osobu koja dozvoljava drugoj da zaposjedne njezino tijelo.