Žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem

Ezotenčkim je astrolozima dobro poznato daje čovjekovo tijelo prošlo jedno neizmjerno dugo doba razvoja i daje ovaj čudesni organizam rezultat polaganog procesa izgrađivanja koji se stalno nastavlja dok u jednoj dalekoj budućnosti ne dosegne stupanj savršenstva, o kojem mi danas ne možemo ni sanjati. Napredni učenik također zna da čovjek osim svog zemaljskog tijela posjeduje još i finije nosače ili omote duše koje većina ljudi još ne vidi, iako svi oni imaju u sebi latentno šesto čulo kojim će ih jednom i prepoznati.

Okultist govori o tim finijim nosačima kao o životnom tijelu koje je napravljeno od etera, o osjećajnom ili požudnom tijelu sagrađenom iz osjećajne tvari iz kojega mi uzimamo svoje osjećaje i uzbuđenja, te o omotu- razumu. Oni tvore zajedno s zemaljskim tijelom ono što zovemo osobnost, koja je prolazni dio za razliku od besmrtnog duha koji te nosače upotrebljava za svoje izražavanje. Ovi fini nosači prožimaju zemaljsko tijelo kao što zrak prožima vodu, imajući osobitu vlast nad određenim dijelovima, jer zemaljsko je tijelo samo kristalizacija finih nosača i to na isti način i po istom načelu kao što se meka sluz jednog puža kristalizira u tvrdu ljusku koju on nosi na svojim leđima. Za svrhu ove rasprave je dovoljno ako općenito kažemo daje mekši dio našega tijela koji obično zovemo mesom, razvrstan u žlijezde i mišiće.

Razvoj životnog tijela počeo je za periode Sunca. Od toga vremena razvijala je kristalizacija unutar tog nosača ono što mi danas zovemo žlijezdama, i do današnjeg dana su one i krv posebno očitovanje životnog tijela unutar fizičkog tijela. Zato se može za žlijezde u cijelosti reći da stoje pod vladavinom darovatelja života Sunca i velikog dobročinitelja Jupitera. U zadaću životnog tijela spada da izgrađuje i uspostavlja elastičnu snagu mišića kada su om izmoreni i iscrpljeni od djelovanja, što im pak nalaže nemirno osjećajno tijelo koje ima svoj početak u periodi Mjeseca. Mišićima zato upravlja brzo se krećući Mjesec koji tvori sadašnju bazu anđela, čovječanstva Mjesečeve periode. Moramo još reći da pojedine žlijezde i osobite grupe mišića podliježu i utjecaju drugih planeta.

Poznajemo osnovno hermetičko pravilo- "kako gore, tako i dolje" koje je glavni ključ za sve misterije, pa tako kao što ima na Zemlji, makrokozmu, još mnogo neotkrivenih mjesta, tako   nalazimo   i   u   mikrokozmu,   tijelu,   nepoznatih   područja  koja   su   znanstvenim istraživačima poput zapečaćene knjige. Najvažnija među njima su male grupe tzv. žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem kojih je sedam, a to su:

moždani privjesak kojim vlada Uran,

epifiza kojom vlada Neptun,

štitnjača pod vladavinom Merkura,

thymus žlijezda pod Venerom,

slezena pod vladavinom Sunca i

bubrezi kojima vlada Jupiter.

One su za okultistu od osobite važnosti i mogu se u stanovitom smislu nazvati sedam ruža na križu tijela, jer su usko povezane s okultnim razvojem čovječanstva. Četiri od njih-thymus, slezena i oba bubrega stoje u svezi s osobnošću čovjeka. Moždani privjesak i epifiza su u izmjeničnom odnosu naročito s duhovnom stranom naše prirode, a štitnjača čim spojnicu između njih. Astrološki utjecaj na te žlijezde je slijedeći:

Slezena je ulaz za sunčanu energiju koju svaki čovjek prerađuje, koja kruži čitavim tijelom kao životna struja, bez koje nitko ne može živjeti. Tim organom prema tome upravlja Sunce. Bubrezi stoje pod upravom Jupitera, velikog dobročinitelja koji djeluje umirujuće i ublažavajuće kada uzbuđenja izazvana od Mjeseca, Marsa ili Saturna naruše ravnotežu. Kada kočeća ruka Saturna probudi melankolične osjećaje i srcu nametne ograničenja, sokovi bubrega bivaju putem krvi dovedeni k srcu gdje djeluju kao snažni poticatelji u svom nastojanju da održe cirkulaciju krvi ispravnom, dok se vedri optimizam bon protiv saturnovskih briga ili silovitosti Marsa koji osjećajno tijelo dižu do burnih uzbuđenja i srdžbe, uslijed čega mišići dolaze u stanje napetosti i drhtanja, te na taj način rasipavaju životnu energiju. Tada dolazi u pomoć izlučivanje bubrega, koje odvoji u jetri veće količine šećera nego obično, te na taj način pomaže u hitnoj nuždi dok se opet ne uspostavi ravnoteža. To se isto događa kod svih drugih uzbuđenja i briga. Poznavanje ovih tajnih činjenica navelo je stare astrologe da bubrege stave pod upliv žlijezda Vage, simbola ravnoteže. Da bismo izbjegli zbrku pojmova potrebno je reći da bubrezi, koji potpadaju pod Veneru, vladancu Vage, igraju značajnu ulogu u ishrani tijela. Bubrezima jednako vlada i Jupiter, s kojim ćemo se još posebno baviti.

Venera i njena viša oktava Uran vladaju funkcijama ishrane i rasta, ali na razne načine i u razne svrhe. Venera vlada thymus žlijezdom, koja predstavlja članak između roditelja i djeteta dok ono ne dođe do puberteta. Ta se žlijezda nalazi neposredno iza prsne kosti. Ona je najveća pred rođenjem i za vrijeme djetinjstva dok traje rast. Za to je vrijeme tijelo djeteta najdjelotvornije, jer dijete još nije izloženo strastima i osjećajnim uzbuđenjima, koja rađa osjećajno tijelo tek u 14. godini života. Za vrijeme rasta dijete još ne može samo stvarati crvena krvna tjelešca kao odrasli, jer nerođeno i neorganizirano osjećajno tijelo u to vrijeme još ne funkcionira kao primatelj marsovskih snaga, koje izvlače željezo iz živežnih namirnica i pretvaraju ga u hemoglobin. Da bi se taj manjak izravnao, nagomilana je u thymus žlijezdi jedna duhovna esencija oduzeta od roditelja, pomoću koje je alkemija krvi u stanju da tako dugo izdrži, dok osjećajno tijelo samo ne počne djelovati. Tada thymus žlijezda počne svojim radom, pa dijete povlači iz vlastitog osjećajnog tijela potrebne marsovske snage. Od tog vremena preuzima pod normalnim okolnostima Uran, viša oktava Venere i vladar žlijezde moždanog privjeska, funkciju rasta i primanja hrane na slijedeći način:

Dobro je poznato da sve stvari, a i naše živežne namirnice stalno iz sebe zrače male čestice, koje pokazuju sustav i svojstva tog predmeta. Kada živežne namirnice prinosimo ustima dolazi nekoliko tih nevidljivih čestica u nos i uslijed nadražaja njušnih osjetila mi odmah opazimo, da li ono što želimo uzeti vrijedi ili ne. Čulo mirisa nas opominje kada hrana zrači štetnim mirisom. Ali pokraj tih čestica, koje nam hranu čine privlačnom ili odbojnom, postoje još druge koje prodiru klinastu kost i udaraju na žlijezdu moždanog privjeska uslijed čega se probudi uranska alkemija koja stvori izlučmu i dovede je u krv. To pomaže primanje hrane kroz kemijski eter, čime osigurava normalan rast i dobro osjećanje čovječjeg tijela za trajanja zemaljskoga života. Ponekad je upliv Urana na tu žlijezdu nepravilan pa je to razlog svojevrsne nepravilnosti rasta.

Ali osim duhovnog upliva na žlijezdu moždanog privjeska, koji dovodi do navedenih tjelesnih abnormalnosti, Uran je također odgovoran za duhovni rast, kada pomaže probuđenom čovjeku u njegovim naporima da probije veo do nevidljivih svjetova. U tom ga poslu podupire i Neptun, vladaoc epifize, a da bismo to ispravno razumjeli potrebno je da funkciju štitnjače kojom upravlja Merkur, te epifize kojom upravlja viša oktava Neptun, istovremeno uzimamo u obzir.

Lako je prepoznati da štitnjača stoji pod vladavinom Merkura, planete razuma, kada vidimo djelovanje koje izobličenje ove žlijezde vrši na razum, kao na primjer kod kretenizma i miksodema. Sokovi ove žlijezde su za pravilan rad razuma na zemaljskoj razini, gdje mozak pretvara misli u djelovanje, jednako tako potrebni, kao što je eter potreban za prijenos elektriciteta. Veza s nevidljivim svjetovima i mogućnost izražavanja u njima ovisi o pravilnom funkcioniranju epifize, koja je u stvari duhovna. Njome upravlja Neptun, viša oktava Merkura, planeta duhovnosti koja radi zajedno s moždanim privjeskom koji pak stoji pod Uranom.

Znanstvenici su gubili mnogo vremena u nagađanju o prirodi i funkciji dvaju malih organa, moždanog privjeska i epifize, ali bez praktične koristi. Razlog je uglavnom taj što su analizirali tijelo a ignorirali duh.

Nitko ne može funkcije bilo kojega organa stvarno i istinski promatrati pod uvjetima koji vladaju u laboratorijima, na operacionom stolu ili kod otvaranja leševa. Da bi se postiglo primjereno razumijevanje, organi se moraju promatrati u njihovom radu u živom tijelu, a to je moguće jedino duhovnim gledanjem. Postoje organi koji kržljaju, pokazujući put kojim smo išli za vrijeme prošlog razvoja, a drugi se tek razvijaju i pokazuju put budućeg razvoja. Također postoji još jedna vrsta organa koji se niti razvijaju niti kržljaju- oni još duhovno miruju. Fiziolozi vjeruju da moždani privjesak i epifiza kržljaju, jer se oni nalaze u razvijenijem stanju kod nekih niskih vrsta živih bića, poput crva, no njihove ideje nisu ispravne. Neki su nagađali daje epifiza nekako povezana s razumom, zato što ona nakon smrti sadrži stanovite kristale i što je količina tih kristala kod duhovno defektnog čovjeka mnogo manja, nego kod duhovno normalnih ljudi. Ovaj je zaključak pravilan, ali vidovnjak zna da kanal kičmene moždine jednog živog čovjeka nije ispunjen tekućinom, da krv nije tekuća i da ovi organi ne sadrže kristale dok je tijelo živo.

Ove se tvrdnje postavljaju kod punog poznavanja činjenice daje krv i esencija kičmene moždine tekuća kada se uzima od živog ili mrtvog tijela i da sadržaj privjeska i epifize izgleda kristalan kada se mozak secira. Ipak to je slično onome kada se para uzeta iz kotla u neposrednom doticaju sa zrakom zgusne u vodu, ili kada se rastaljena rudača izvađena iz visoke peći odmah ukruti.

Sve su ove supstancije čisto duhovne esencije dok se nalaze unutar tijela. One su tada etenčke, a supstanca u epifizi se pojavljuje, gledano duhovnim očima, kao svjetlo. Nadalje, kada jedan duhovnjak promatra epifizu nekog drugog koji je također duhovno aktivan, tada je to svjetlo tako intenzivno i sjajnih duginih boja da gotovo premašuje u ljepoti čudesnu igru boja polarnog svjetla. Izgleda također da se funkcija ovog organa mijenjala tijekom ljudskog razvoja. Za vrijeme ranijih epoha našeg boravka na ovoj zemlji, dok je čovjek predstavljao samo jedan veliki vrećasti proizvod u koji se duh još nije bio uselio nego ga je samo zasjenjivao, u tom je vrećastom proizvodu gore bio jedan otvor i tamo se nalazila epifiza. Ona je tada služila kao onjentacijsko osjetilo. No kako je tijelo s vremenom otvrdnulo, sve je manje moglo podnositi izvanredno veliku vrućinu koja je u ono vrijeme vladala, pa gaje epifiza upozoravala na blizinu kratera i živih vulkana koji probijahu tanku zemljmu koru, odvodivši ga što dalje od prijetećih mjesta. Epifiza je predstavljala organ koji upravlja, djeluje putem osjeta, ali onda se osjet proširio preko cijeloga tijela. To je putokaz za okultistu- jednog će se dana čula sluha i vida također proširiti preko cijeloga tijela, tako da ćemo čitavim tijelom čuti i vidjeti i uslijed toga postati mnogo tankoćutniji nego što smo danas.

Od toga vremena su epifiza i moždani privjesak privremeno duhovno zaspali, da bi čovjek zaboravio nevidljive svjetove dok ne ispuni zadaće ovog materijalnog svijeta. Moždani privjesak povremeno očituje svoj uranski upliv u neprirodnom tjelesnom rastu, stvarajući osobine i čudovišta raznih vrsta. Neptun može isto tako putem epifize neprirodno djelovati, on je odgovoran za neprirodni duhovni rast vještica, vračeva i medija. Kada se ove žlijezde probude na normalno djelovanje otvorit će nam vrata, da na zdrav i siguran način dođemo do nutarnjih svjetova. Ali do tada, ova sluz epifize kojom upravlja Merkur, planet razuma, služi tome da drži mozak u ravnoteži.

U budućnosti će žlijezde s unutarnjim izlučivanjem igrati istaknutu ulogu, njihov će razvoj jako ubrzati evoluciju, jer je njihovo djelovanje uglavnom nutarnje i duhovno. Mi se sada približavamo eri Vodenjaka; Sunce upravo počinje prenositi visoke duhovne titraje ovoga znaka koji sa sobom donose sposobnost naslućivanja, suosjećanja i prenošenja misli. Ove pojave treba dovesti natrag u vezu s buđenjem žlijezde moždanog privjeska kojom vlada Uran, gospodar znaka Vodenjaka. Svaka protekla godina to sve više pokazuje.