6. Član

NASLJEĐE I BOLESTI

Na nesreću, ljudi svoje zle karakterne osobine pripisuju nasljeđu, oni krive svoje roditelje za svoje pogreške dok za sebe same prisvajaju samo dobro. Činjenica, da mi razlikujemo između onoga stoje naslijeđeno i onoga što dolazi od nas samih, pokazuje da ljudska narav ima dvije strane, stranu oblika i stranu života.

Nas privlače određeni ljudi uslijed zakona uzročnosti i zakona povezanosti. Isti zakon koji navede jednog muzičara da u koncertnoj dvorani traži istomišljenika, igrača u igračnici da traži sebi sličnog i ljudi koji se bave naukom da se sastaju u knjižarama itd., također čim da se ljudi sa sličnim interesima i sklonostima rode u istoj obitelji. Kada se čuje da netko kaže: "Ja znam da sam prenapet ali protiv toga ništa ne mogu, to leži u obitelji" onda je to zakon povezanosti i što prije mi to spoznali, da je bolje svladavati svoje loše navike a dobre njegovati namjesto da se ispričavamo zakonom nasljeđa, to bolje za nas.

Čovjek je uglavnom duh i on dolazi ovamo opremljen jednom duhovnom i moralnom naravi, koja je sasvim njegova vlastita. On uzima od roditelja samo tvar za vlastito tijelo. Zato se zakon nasljeđa u prvom redu odnosi samo na materijal gustog tijela, a ne na duševna svojstva koja su sasvim osobna. Ego koji unutra stanuje snosi također jedan dio posla na gustom tijelu, jer on mu donosi glavnu esencu njegovih prošlih zemaljskih svojstava. Nijedno tijelo nije točna mješavina svojstava svojih roditelja, makar je Ego upućen da upotrijebi tvari iz tijela oca i majke. Zato se jedan muzičar utjelovljuje tamo gdje nalazi materijal za izgranju vitke ruke i fini sluh ali naredba za te stvari stoji ipak pod kontrolom Ega.

U donjem dijelu grkljana, upravo iznad prsne kosti, nalazi se kod fetusa jedna žlijezda, tzv. thymus žlijezda, koja je za vrijeme trudnoće najveća i rastom djeteta se smanjuje, dok u 14. godini života ne obustavi svoju djelatnost- onda kad su kosti potpuno izgrađene. Znanost si je razbijala glavu zbog svrhe ove žlijezde a i danas ih ima samo malo, koji su postavili pravilne teorije. Prema jednoj od tih teorija ova žlijezda šalje materijal za izradu crvenih krvnih tjelešaca tako dugo dok kosti djeteta ne postignu konačni oblik da same mogu stvarati crvena krvna tjelešca. To je shvaćanje ispravno.

Za prvih godina Ego još nema u pripadajućem mu dječjem tijelu potpuni posjed i mi znamo da dijete još nije odgovorno za svoje postupke, svakako ne prije 7. godine života, koje vrijeme smo kasnije produžili do 14. godine. Kroz to vrijeme dijete se ne može smatrati odgovornim za svoja djela jer Ego, koji se nalazi u krvi, može ispravno raditi samo u onoj krvi koju je sam stvorio. Ne može u dječjem tijelu, gdje stanje krvi potječe od roditelja preko thymus žlijezde, kada dijete još ne vlada sobom. Zbog tog razloga djeca u prvim godinama ne govore "ja" nego se izjednačuju s obitelji. Malo dijete kaže: "Manja to želi" ili "Ivan bi to". Ali čim je dosegnuto doba puberteta i dijete počinje samo stvarati crvena krvna tjelešca čujemo da dječak ili djevojčica kaže: "Ja hoću učiniti ovo ili ono". Od tog vremena dijete počinje isticati svoju vlastitu osobnost i dijeliti se od obitelji.

Kao što je od roditelja naslijeđena krv za vrijeme djetinjstva, i samo tijelo, tako se prenosi i sklonost za bolesti ali ne i sama bolest. Kada nakon 14. godine života Ego počne stvarati svoja vlastita krvna tjelešca ovisi velikim dijelom o njemu samom, hoće li se ove sklonosti za života pokazati ili neće.