Radim u jednoj velikoj klinici u Frankfurtu. Medicinski i financijski kontroling. To je nesto sto cak ni moj sef ne razumije, pa me neki dan upitao da mu malo objasnim sto i kako radim, po cijele dane, osim kad odrzavam seminare za medicinare jednom tjedno. Cemu ostala 4 dana?
"Prosetajte do mene, pa vidite... Svako jutro prvo popijem kavu, sa doktorima i sestrama. Onda oni krenu na posao, a ja u setnju po bolnici... I okolo. Posjetim sve odjele, pacijente, upravu... Kad prikupim sve informacije o kulturnim dogadjanjima u gradu, osobne price osoblja i pacijenata, te ostale irelevantne informacije, pustim ih da dalje rade i da misle kako i ja idem nesto raditi... Tada zapravo odem u dnevnu kliniku, svalim se u jedan krevet i odspavam do kraja radnog vremena... Dok me ne probude, ipak da ne bude prekovremenih sati..."
A moj naizgled zbunjen i smrtnoozbiljan sef umjesto da se nasmije samo prozbori onako kroz zube: "Znao sam da ste tu samo za ukras! Sto cu ja s vama?! Hmm, da razmislim..."
Nekoliko sekundi je s uzitkom promatrao moj zbunjen izraz lica, pa povika uz glasan smijeh: "Hahha, jesam te... haha...!!!"
Eeh, Wolfgang, mislim se ja, kad bi ti znao...
bglavac
edin.kecanovic
