Gajer!

　

Sutkinja Gajer bijase Vrhovni sudac naseg suda u Zagrebu I bijase poznata kao zestoka u otkrivanju kriminalnih radnji u nasem novinarstvu tako da ona povede I nekoliko poznatih kampanja protiv neodgovornih novinara koji lovise u mutnom I tako namicase nove prihode. Zadesi se nekako u to doba da I moja novina budne predmetom velikih rasprava a sve otpocne kampanjama nasih feministkinja a one se jos vise zaostre mojim pozitivnim napisima o Vladimiru Bakaricu. Tako ja posvetim jedan cijeli broj "Studentskog lista" smrti ovog velikana revolucije ali neki dousnici I tudi ljudi htjedose od toga napraviti skandal sto im I uspije. Tako Oreskovic Stipe donese na regal, dakle, u procesu same tehnicke izvedbe nase novine, neke pijesni Enesa Kisevica jer da je on nas ponajbolji pjesnik pa sto da ga ne objavimo u ovom broju posvecenom smrti velikana nase revolucije. I ja se slozim jer sam u to doba imao povjerenja u moga prethodnika. I bude stampan broj novine ali na 3 strani, uz fotografije zagrebacke tuge za velikim liderom ,osvane I pjesam koja izgledase otprilike ovako: "Gdje ti to ides od sjevera do juga na sve strane…" zbog koje sve izgledase posve drugacije od moje prvotne namjere da se istakne upravo velicina I zasluge naseg teoreticara. I bas dok se vracasmo u redakciju nakon obavljenog posla gledam ja te novine I gledam ja tu stranicu I sve me znoj oblije jer, pobogu, u novini se skrnavi ime velikana docim je meni intencija posve drugacija. I dodem ja do redakcije a ono puno svijeta I ja sa samih vrata reknem da nesto pricekaju, masim se za telefom I nazovem rotaciju "Vjesnika": "Postovani prijatelji, govori vam Z.G. glavni I odgovorni urednik SL, obustavite rotaciju. Odmah dolazim." I ja ponovno dodem u "Vjesnik" I na moju komandu promijeni se ta stranica a vec stampan dio novine baci se u smece ali na nacin da je time upoznata sluzba unutrasnje sigurnosti a onda I sud Hrvatske. Sutradan zvoni meni telefom u redakciju I zove me gospoda Gajer na razgovor u sud. I ja dodem. I mi smo razgovarali: "Znate Zlatane, ovdje u ovom prostoru je jako hladno I promaja je, nikako da se zagriju ovi prostori" veli ona. A ja o Lenjinu: "Znate gospodo Gajer, pitanja revolucionarne prakse Istovremeno su I pitanja revolucionarne teorije jer nije moguce prakticki pokret razumjeti bez teorije kojom artikuliramo socijalne I politicke procese." A ona meni: "Ali Vi ste jako dobro reagirali na slucaj sa vasom novinom." I ja ostadoh tada nekako zbunjen I nemocan a ona to vidje. I mi se jako lijepo rastanemo. Kasnije je cijeli slucaj dosao do Predsjednistva CK I svi su izbjegavali da se suoce sa stvarnim problemom ali ja sam nastavio I dalje da djelujem kao Bakaricevac I kao Krlezijanac sto se mnogima ne svidje. A Oreskovic je tada pripomenuo drugovima da treba razumjeti mlade stvaraoce a ne da nam mladost bude transmisija politike, da mlada generacija treba biti subjekat revolucionarnih promjena a ne da je pod patronatom bilo kojeg politicara. I mi smo nakon njegove besjede skoro dobili ordene. Kasnije je gospoda Gajer bila involvirana u slucaj sudenja za ratne zlocine I zlocine nad narodom u doba postojanja NDH, u procesu sa Andrijom Artukovicem . Ja osobno sam bio protiv toga sudenja jer su se njime jacale centralisticke a onda time i separatisticke tendencije pored toga da je Artukovic u to doba bio jako starim covjekom koji je bolovao od demencije. I ona je taj posao obavila tako ako je obavila I pored mnogih koji su simpatizirali sa bivsim Ministrom Unutrasnjih Poslova NDH, dakle, u doba strahovlade Ante Pavelica. On je tada govorio otprilike kako je Hrvatska u to doba bila pravna cinjenica priznata kao drzavni faktor od cijele kulturne Europe, docim je ona isticala da je u toj I takvoj Hrvatskoj njena pravna valjanost pocivala na desetinama tisuca pobijenih hrvatskih rodoljuba, Srba, Cigana I ostalih. I oboje bijahu u pravu. Kao sto je takoder istina da je beogradska politika u sedamdeset godina postojanja jedne drzave tri puta izdala Hrvate: prvi puta Rapallskim ugovorom sto je uzrokovalo gubitak Istre , Zadra i otoka koji su pripali Talijanskoj strani, cetnickim pokretom u Drugom svjetskom ratu i najnovijim bratoubilackim pohodima protiv nezavisnosti Hrvatske. Artukovic je nesto kasnije nakon glavne rasprave preminu u istraznom zatvoru jer bijase poodmakle dobi koju mu omoguci americko pribjeziste. Mnogo godina kasnije bijase I drugi vrlo vazan proces u Hrvata a to je bilo sudenje za ratne zlocine izvjesnom Vinku Sakicu iz Argentine koji bijase glavnokomandirajuci koncentracionog logora Jasenovac ali nakon rasprave on bijase otpusten na slobodu pored zgrazanja cijele progresivne Hrvatske jer se pokaze da nikome nije stalo niti do kakve pravde I pravice niti do pravne drzave niti do prava I istine I tome slicno nego iz izvjesnih politickih razloga I zahtjevosti vremena pogazise sve norme suvremene drzave tako da politika nanovo gospodarise nad pravom. Ne znam danas kako stvar stoji sa gospodom Gajer ali mislim da joj nije bilo lako u novoj hrvatskoj drzavi sa novom hrvatskom vlasti.

　

zlatan gavrilovic kovac