Kangrga

Ovaj toboznji filozof ostao mi je u sjecanju po tome sto je znao u nasoj fakultetskoj kantini sutnuti nogom torbu kakva studenta jer eto bas on tada tu prolazi. Njegov ispit bio je posljednji moj ispit na tim grupama I taj datum ubiljezen je na mojoj diplomi. Rusio me je dva puta na pitanjima Boga iz Kantovih Kritika, a onda treci put mi je dao “dobar” I tada mi se ozbiljno obratio sa otprilike : “Slusajte Gavrilovicu, Vi mozete pisati o meni sto hocete, ali nikako da sam bestidan, to vam necu dozvoliti.” A ja ga samo saslusam I sutke napustim njegovu sobu bez pozdrava. Kasnije, jos dok sam mogao navracati u CK Hrvatske bijase problema sa Kangrgom I kolegom Suvarem kao u slucaju objavljivanja jednog teksta Kangrge u partijskom casopisu Nase teme . I doista, Veselin Golubovic koji bijase sef u tom casopisu objavi taj tekst ali ga je Suvar kao sef ideoloskog sektora povukao I nastade citava kampanja a onda kolega Suvar javno sebe obrani I lukavo izjavi da sto se njega tice da je taj esej mogao I ici. Za uzvrat za tu silnu prasinu koja se digne Veselin Golubovic dospije kao predavac na Filozofiji jer on I bijase njihov kadar I tako oni intrigama sebi dijelise politicke poene I nova ljepsa zaposlenja koja su im osiguravala visoki socijalni ugled I produ. I takva im bude I filozofija i takva budne ta teorija I misljenje revolucije koje je stari grcki pojam destrukcije pojmilo kao totalnu destrukciju citavoj svijeta u cjelini pozivajuci se na Heideggerovo Kehre, obrat misljenja. U ovoj blijedoj I nedoucenoj filozofiji, koja se toboze I u Vatikanu citala I istrazivala, taj fundamentalni pojam budne jedna figura koja prezentira svima nama potpunu jednostavnost I odsutnost realnog I misaonog dohvacanja svijeta I zivota na nacin da je taj pojam destrukcije bio shvacen, primjereno zivotnim iskustvima autora, zapravo , pukim nasiljem nad duhom I prirodom koje radi svoj rad mrcvareci I izivljavajuci se nad materijom, prostorom I vremenom I konacno covjekom u jednom ciklusu kretanja povijesti u kojem to nasilje zaradi nasilja bijase konacnom krajnjom svrhom. I u tom smislu onda bijase I shvacen taj famozni “skok” u procesima prirode I povijesnoj dijalektici covjeka kojeg je trebalo metafizicki sada opravdati teorijom diskontinuiteta mada ima isto toliko dokaza da danas pristanemo I na teoriju kontinuiteta o kojoj toliki uceniji ljudi govorahu odranije a I nas veliki Boskovic koji je njegov zakon pomno razmatrao I ispitivao njegove temelje na kojima pociva pa konacno dosao do uvjerenja da ga nije moguce maknuti iz prirode a to je njega ,ispravnim umovanjem koje mnogima danas nedostaje,dovelo do zakona uzajamnih sila. Zato ja ne pristadoh na subjekt I njegovo hipostaziranje u nasoj cjelokupnoj novoj filozofiji jer zapravo to bijase krajnji voluntarizam jer su subjektu dati veliki prerogativi na nacin da to postade samovoljni subjekt, subjekt bez granica u svojoj drskosti I nasilnosti, subjekt jedne subjektivne brutalnosti koja se decenijama protezala I prakticirala u nasoj filozofiji I kulturi tako da danas na krajnje porazan nacin vidimo konzekvencije rada toga subjekta I njegove subjektivnosti koja bijase nista drugo do krajnje nasilje a mnogi postadose njegove zrtve I to doslovno po jamama I gobljima sirom balkanskoga prostora jer nitko ne bijase sposoban razmisljati I uciti upravo o nasim svim supstancijama, o punom svijetu koji se svima nama otkriva u bas takvim supstancijalnim zgodama bitka u kojima prepoznajemo samu istinu Bozju I njegovu sveprisutnost u svakom aktu I djelatnosti covjeka I svih zivih bica u svijetu kojeg sam Bog sazda za nas. Tako kod nasih autora subjekt nije bio pojmljen ,na primjer ,u Hartmanovom smislu svijesti akta spoznaje, da je svijet takoreci tvorevina spoznaje u subjektu koja suuvjetuje I nosi relaciju spoznaje pa niti subjekt u smislu povijesnog subjekta I tome slicno. Kangra bijase daleko od toga.

Dr. Zlatan Gavrilovic Kovac