Gajo Petrovic

On je bio magna karta prema kojoj su se svi orijentirali. Na ispitu on me je rusio prvi put mada je bio iznenaden da ja poznam Trendelenburga, a drugi put me je pitao sto je to senzualizam mada mi nikada nismo obradivali taj pravac misljenja I opcenito se on drzi jednom stranosti kod nas mada smo svi na neki nacin senzualisti. Na koncu prodem taj ispit iz spoznajne teorije sa visokom ocjenom. Kako ja bijah sa zenom I djetetom prilicno nezasticen nakon politicke propasti I kako jedva prezivljavasmo doslovno prolazeci gulag to ja jedared odem do njega s jednom malom, posve malom kockicom. I na vratima se predstavim I dam mu tu kockicu I on nju stade vrtiti na dlanu, a onda udemo u njegovu biblioteku I zapocnemo pricu. On je poznavao svaki moj tekst, doslovno svaki, I za svaki me je pitao, a ja sam lagao tvrdeci da je to bila partijska inicijativa I komanda a zapravo to sa partijom nije imalo nikakve veze. Bio je to jedan kompromis iz kojeg sam ja mnogo saznao kao na primjer da je on bio vise nego intiman sa Sesardicem I da su sve te polemike izmedu njega I Sesardica I mlade generacije na relaciji Zagreb- Beograd posve namjestene jer su sve te polemike radene unaprijed sa dogovorom jer bas tu vece navrati Sesardic prijateljki kod njega ali ja sam vec bio na vratima. A u javnosti toboze Praxis nije imao nikakve veze sa komunistickom vlasti nego, suprotno, bijase zrtva te vlasti, da pukne covjek od smjeha. I mi se tu vece oprostimo na nacin da mi je poklonio jednu svoju knjigu sa posvetom o kojoj on raspravlja filozofiju prirode po uzoru na Engelsa a zakljucna razmatranja se odnose na njegovo takozvano misljenje revolucije.Kasnije smo se jos jedanput vidjeli, neposredno pred njegovu smrt, a tada bijase neka konferencija I on bijase veoma poduzetan sa svojim njemackim kolegama, I on mi tada obeca da bih mogao biti mozda na nekim projektima I zapita me: “Cime se sada bavite?” “Pa bavim se teorijama istine”, odgovorim ja. A on na to iz svojih visina: “Pa znate, Hegel se cijeli zivot bavio tim pitanjem pa nije dosao do odgovora.” “Ako mislite na njegovu Enciklopediju, pa ja sam upravo napisao jedan esej o tome” dometnem, a onda se svatko uputi na svoju stranu. Navodno u jednom razgovoru sa Heideggerom on izrazi stav da su na pitanju tehnike radili mnogi u dvadesetom stoljecu, a onda mu Martin dadne jedan komad papira da mu on ispise ta imena. I Gajo se zamisli pa napise Bloch, Heidegger, a ostalih se nije mogao sjetiti. Njegova predavanja uopce nisu bila posjecena, soba je bila posve prazna pa je on znao I ne odrzati predavanje, ali ako bi bio kakav javni miting ili neka javna polemika onda je sve vrvilo. Navodno je on takoder bio na nekoj medicini na zagrebackoj psihijatriji I bio je kod Muradifa Kulenovica koji je istovremeno bio bliski suradnik I prijatelj poznatog sarajevskog psihijatra I iscjelitelja Radovana Karadica. Nije li to cudno? Navodno da je Muradif poprilicno profitirao tim prijateljstvom sa Gajom jer mu je ovaj dao sve vazne ideje za neke njegove knjige iz psihijatrije I opcenito je Muradif bio njime odusevljen jer je Gajo navodno imao lucidnih trenutaka. Tako oboje budemo kod Muradifa samo ne znam da li kao ugledni filozofi ili kao studenti kojima treba preodgajanje. Inace je Gajo imao obicaj da nekako neobicno namjesta svoj okovratnik kao da mu je okovratnik preuzak, a ja kasnije isprobah te njegove postupke te shvatih da je on vjerojatno patio od nekog neobicnog straha od vjesanja koje je mozda I bilo opravdano jer za vrijeme sukoba sa Staljinom navodno da je on morao bjezati iz Rusije mada bijase njihovim uzoritim dakom. Jer svo to drustvo zapravo ponajvise bude inspirirano Rusima I njihovim teorijama za razliku od mene koji budem inspiriran Marxom. A da svi oni bijahu tirani kada se docepase vlasti ponajbolje svjedoci primjer velikog I zasluznog Hrvata Vuka Pavlovica kojeg oni istjerase sa katedre filozofije u Zagrebu te on onda ode u Skoplje pa tamo osnova katedru estetike na kojoj predavase. A on ne bijase jedini koji tako prode nego tako prodose svi koji su na sebi imali pecate takozvane gradanske filozofije mada filozofije samo ima ili nema ,a ne da je ona gradanska ili revolucionarna, a ova se posljednja kitila frazom kako je novo misljenje u najmanju ruku, svjetskoepohalni novum koji zasluzuje svaku paznju I pred kojom su svi morali prolaziti sutke pognute glave u uvjerenju da je rijec o jednoj njenoj novoj povijesnoj misiji totalnog oslobodenja covjeka od stega prijasnjeg duhovnog barbarizma I bijede a zapravo bijase rijec o notornoj istini da se ljudi upravo samo bojahu beskrupuloznosti i bahatosti jednom primitivnog fetisiziranog misljenja koje doslovno nije prezalo niti od cega.

Dr. Zlatan Gavrilovic Kovac