Branko Bosnjak!

On je pak bio nas predavac iz Grcke filozofije a takoder je drzao predavanja iz Povijesti filozofije na zagrebackom Filozofskom fakultetu. Obicavao je govoriti o nuznosti "kreposnog zivota" jer u neku ruku bijase stoikom mada se u mladosti zanosio idejama marksizma lenjinizma. On je napisao jednu vrijednu knjigu Grcka kritika Biblije koju ja nisam citao a kasnije sam vidio da to moze biti jedna jako interesantna tema jer I sam Novi Zavjet ima mnogo referencija na tu temu . Pa onda temom mu bijase I Povijest Katolicke Crkve I Katolicka Crkva u Hrvata I on bijase jedan od rijetkih ljudi rezima koji je ulazio I u ta jako osjetljiva pitanja odnosa Crkve I Drzave u Socijalizmu kod nas. S obzirom na stajaliste Partije u moje vrijeme postojalo je veliko nepovjerenje prema bilo kojem pitanju crkve posebno Katolicke Crkve mada je ona dobila neke povlastice od sezdesetih godina nadalje kada pocinje da se stampa Glas Koncila pa onda I citav niz strucnih casopisa I biblioteka u okviru djelovanja Krscanske Sadasnjosti I Kaptola u Zagrebu. Medutim jos u moje vrijeme ,a tome nije bilo tako davno, posebno se nadgledala svaka aktivnost ove Crkve. Tako je moja sestra koja je bila uposlena u klasicnoj gimnaziji u Virovitici na neko vrijeme ,zajedno sa jednom grupom ucenika posjetila Zagreb I znamenitosti ovog grada pa pored ostalog I Katedralu na Kaptolu. Par dana kasnije njoj je u skolu u Virovitici dosla sluzba drzavne sigurnosti jer da se jedna ucenica prekrstila na odru Kardinala Stepinca, a ona se branila da nista o tome ne zna I da je Katedrala kulturni spomenik Hrvatske. Dakle vi vidite da je bilo mozda I dousnika iz te Katedrale I kako Crkvi nije bilo lako u tim konstelacijama socijalizma ali su mladi lakse prolazili nego oni koji su imali grijehe odranije. Tako I Branko Bosnjak imase grijehe odranije jer on otpocne ,kako rekoh, marksizmom lenjinizmom a u tom pravcu je I napisao jedan tom o Grckoj filozofiji u nasoj Filozofskoj Hrestomatiji u kojem tomu centralnu spoznajnoteoretsku snagu ima staljinisticka sintagma iz Pitanja lenjinizma "subjektivni odraz objektivne stvarnosti". Mnogo godina kasnije njemu su predlozili da napise novi primjerak hrestomatije ali on mudro odustane od toga jer samo nedugo kasnije objavi veliku trotomnu Povijest filozofije pa kao da htjede reci: "znate, to bijahu nasi grijesi mladosti, ali duhovni nas profil je suptilna filozofija njemackog klasicnog idealizma." Medutim se cini da duhovnopsiholoski profil bijase drugaciji kako pokaza I moj slucaj jer on nakon moje smjene bijase sav sretan " jer prodosmo taj put na nacin da , kako bi to Kant rekao, kreposni uzivaju u blazenom zivotu dok nikogovici snose konzekvencije." Medutim se danas ta filozofija nekako obrce na drugu stranu te nam je danas ponajvecma do istine o tijem ljudima I njihovom stvaralastvu koje je htjelo biti historijski novum kojem bi se cijela kulturna Europa trebala diviti mada zapravo bijase mehanicisticki recidativ koji se istina pozivao na Kardinale I stovatelje nauka I vjere Svete Stolice svagda ipak samo s obzirom na svrhovita pitanja hijerarhije I vlasti jer to stvaralastvo o kojem govorimo bijase samo drugo ime za jednu neizmjernu ambiciju da se u svim pitanjima filozofije I vjere vide samo ocitovanja nekog autoriteta bilo svjetovnog ili crkvenog a da se filozofija reduktibilno pojmi kao znanost kojoj su pitanja vlasti apsolutne odredbe.

zlatan gavrilovic kovac