Marko Belinic

Bijase takoder jedan uticajan stari clan CK Marko Belinic koji nakon rata I revolucije postade Predsjednikom Komiteta grada Zagreba I bijase jako uticajan. I bude tako prilika pa ja njega sretnem u CK neposredno pred jedan Plenum I mi prijateljski porazgovaramo I ja steknem dojam jedne drage osobe koja je donekle upucena u teoriju komunistickog pokreta. U jednom momentu zapitam ja njega: “A druze Marko o cemu cete vi danas govoriti?” A on se nekako zadovoljno osmjehne pa znacajno odgovori:”Ja cu danas govoriti o diktaturi proleterijata.” I meni doista bude pravo drago I jos ja dometnem kako je to jedan fundamentalan pojam marksizma, kako taj pojam sadrzava mnostvo pitanja o karakteru rada I da podrazumjeva ,takoreci, radnu teoriju povijesti, i kako su mnogi odustali od tog pojma pouceni ruskim iskustvom. “E ja cu o tome danas govoriti” nadoda on. I on stvarno I podnese referat na tu temu. Nesto godina kasnije vec kada budem u velikom prijateljstvu sa Matom Krajinom , mojim susjedom na Kraljevom Vrhu, u jednoj neobaveznom razgovoru ispostavi se da on poznaje tog Marka I da je Marko porijeklom iz Jakovlja I da je on tako jednoc dosao u Jakovlje neposredno nakon rata I da bijase veliki miting na kojem se okupi cijeli kraj a da Marko zaprijeti ljudima: “Mi smo streljali, mi cemo I streljati!” I ja se sjetim tog naseg razgovora u CK I tek tada jasno spoznam da je to bila za njih diktatura proleterijata, naime, streljanje ljudi. To pak bijase jako daleko od moga I Sutliceva poimanja o radu kao esenciji povijesnog procesa I radnom ovladavanju prirode I zgodi povijesti gdje rad, takoreci, diktatorski disciplinira pa na koncu postaje nasom nasusnom potrebom, a ja tako razumjevah pojam diktature proleterijata. Tako da nije cudo da je Komunisticka partija Spanije odustala od te sintagme poucena ruskim iskustvom ali I vlastitim iskustvom zlocina u spanjolskom gradanskom ratu jer kako rece Hemingvejeva Marija:” Nije vazno sto su oni nama cinili nego je vazno ono sto smo mi njima cinili.” Tako I ta republikanska borba ima svoje prljavo rublje a tako , cini se, I nasa samo sto to nitko nije htio priznati u nas nego se sakrivahu iza velikih rijeci Marxove teorije koju su poznavali preko Kratkog Kursa SKPB I Staljinovih “Pitanja Lenjinizma” o cemu svjedoci brojna nasa literatura toga vremena I kasnije revizije. Ja sam opcenito smatrao da je najveci problem Nove Jugoslavije ,uzimajuci upravo ove primjere o kojima sada pisem, problem takozvane konstitucije sile koja je prije svega I iznad svega u Jugoslaviji bila shvacena kao nasilje. A to je nasilje kasnije perpetuiralo novo tako da smo svi mi bili svjedoci ,I to godinama, kamo to sve moze odvesti.

Dr. Zlatan Gavrilovic Kovac