PROČITANO

964

PUTA

OD 14.01.2018.

vlastita smrt

Danas sam sanjala taj veoma čudan san koji me uznemirio kao niti jedan prije, jer sam se probudila u suzama, a to mi se ranije jos nije dogodilo... Imam dečka i mnogo se volimo i upravo je on bio ta crta u snu koja me najviše pogodila, tj, njegova reakcija na moju smrt, i nemogućnost da mu ponovo priđem bliže i da ga zagrlim utješno kao što on oduvijek voli...

Dakle, ne znam kako se smrt dogodila no u trenutku se nalazim na mjestu gdje su moje vlastite karmine. Ja nisam ja, već moja duša. Tu sam ali me nitko ne vidi. Samnom je bila jedna ženska osoba koja je predstavljala mog duhovnog "vodiča" nakon smrti. Mojoj duši nije bilo dopušteno da ode sa ovoga svijeta već sam ostala zatočena ovdje. Približavam se polako mjestu gdje me svi oplakuju. Svi su bili tužni ali on, ljubav mog života, on je bio slomljen. Stajao je tamo na istom mjestu cijelo vrijeme, sa praznim pogledom prema dolje. Vidim ga nekoliko metara od sebe ali bojim mu se priči jer previše boli. Osjećam krivnju što sam ga napustila a on me je toliko trebao. Nekoliko trenutaka kasnije, odlazim do sestre i mame, one su ostavljale dojam kao da su ljute, ljute što sam napustila ovaj svijet. U tom trenutku shvaćam kako se više nikada neću vratiti među njih i lomim se. počinjem plakati i tada se budim, suze su zbilja bile tu, hvala bogu drugo ništa nije. trebalo mi je nekoliko minuta da dođem k sebi... Koje bi moglo biti značenje ovoga svega?

BRZI CHAT