Odavno ja ronim po oceanu jezikove pra-juhe, tražeći odgovore na kardinalna pitanja tipa: kako je uopće život počeo- jezikom, ili bez njega?

Bez tog organa, činilo se da se ništa u životu ne može napraviti..

Kako objasniti stvari tišinom?

U početku bijaše tišina, ali prožeta milijardama glasova, da bi se ti glasovi pokušali sabiti u jedan jedini mali organ-zvan jezik...

Pa se taj organ počeo hvaliti sa svojim božanskim porijeklom, uvjeravajući sve oko sebe, da bez njega ništa ne bi postojalo..

A onda, skretanja, manipuliranja, eskiviranja, povređivanja, jezik je na kraju postao organ koji se pretvorio u oružje..

kažu- zna posjeći jače od najjačeg mača, ali zna pomilovati nježnije od najnježnijeg anđeoskog krila..

Jezik nam je darovan uz najbolje namjere, ali, kao što moć u krivim rukama čini anarhiju, tako i jezik, kojeg se ne osjeća kao blagoslov, u krivim ustima, širi sve, samo ne mir..

A ljudima je ponekad potreban mir..

Posebno u ovim nemirnim kriznim vremenima, koji odišu vrelinom vulkana blizu erupcije..

Jezik treba filtrirati unutarnjom plovidbom- meditacijom, do dna samog sebe.

Svoje oceansko dno neprestano čistiti od kojekakvih otpada, koje mimo nas netko ostavlja..

Mi smo ti, koji dozvoljavamo ulaz u našu luku, barkama i moreplovcima koji su umorni..

Netko se rješava tereta i odlazi, ne razmišljajući što će kapetan Nijemi sa tim teretom učiniti..

Međutim, sve se nekako ciklira i reciklira..

Da pojasnim, jer malo skretoh sa teme.. I kapetan Nijemi je prošao sve i svašta, koristeći svoj jezik na sve moguće načine, pokušavajući odgonetnuti najbolji način njegovog korištenja..

Pa je bio jezičav, slijedio trendove galame, ne bi tako skretao pažnju na sebe, jer, jezikom možeš uvijek zagalamiti: EEEj..tu sam.. ja sam tuuu...

Dok nije shvatio, da su svi ti povici odrazi taloga sa dna...Nije to pravi način i pravi put..

Bar za tog kapetana..

Sve se može drugačije, pa i po cijenu trenutne samoće i nerazumijevanja..

Otkrit ću vam jednu tajnu: kapetan Nijemi je mucao kao dijete, a kad je odrastao, govor mu je postao tako savršen, da je u svoj svojoj sreći toliko govorio, da su ljudi postajali umorni pored njega..

A onda se zamislio..

I shvatio da ima mogućnost kultivirati i razvijati svoj izričaj..

Odlučio se na vrlo malo pričanja uz puno više korištenja tišine...

Zato se sad i zove-kapetan Nijemi...

Njegova podmornica ŽARGONAUTILUS, plovi tisuće milja ispod ocana žargona i riječi, bez straha da će se izgubiti..