Zašto se danima osjećam nekako čudesno raznježeno i otvoreno, a stalno se stvori neka situacija, riječ, pogled, ne-komuniciranje, da povuče moje dijete u meni, natrag u toplu bundu vlastitog srca?

Volim gledati lijepe fotografije, i sjetim se, kako već danima želim nekome pokloniti nešto lijepo..

makar sliku, kao izraz moje najunutarnjije volje i želje da prijeđem preko svih nesuglasica, i ostavim pred vratima nečije duše bar cvijet.

I ne samo to.. Čak i par riječi, nemušto napisanih: ja tebe volim kakva jesi, a ti mene?

Ima stvari koje mi smetaju ponekad kod drugih ljudi, i borim se da to prevaziđem.. Vjerujem da i drugi osjećaju to kad sam ja u pitanju, prema meni..

Ali, ima li podjednako dobre volje sa obje strane.?

Koliko god bila bockava-riječ je o čistoj samoobrani, koju konačno želim odbaciti kao dio sebe. Zašto bih se uopće branila, ako vjerujem da će svemir sve vratiti u ravnotežu?

Već dugo, dugo čuvam u škrinjici dva buketića cvijeća, i uvijek odustanem da ih poklonim..

Jedan je buket jorgovana, drugi buketić đurđica..

Kome?

Reći ću, kad završim ispovijed..

A ja ne želim otvarati sebe nigdje i nikome, nego baš ovdje, onima koji osjete istinske otkucaje moga srca..

SRCA???

da..Uđoh u advent, prepuna želje da zaista održim taj božićni duh, i onda iz čista mira budem zasuta ne baš ugodnim pridjevima baš od onog bića, za kojeg sam čuvala ono cvijeće u škrinjici..

Pa kažem sebi: "wendy, šuti, sjeti se, možda si i ti krivo učinila kad si zasula jedno drugo biće skoro istim pridjevima koje si sad dobila natrag..

I sjetim se tog drugog bića, koje jednostavno, postoji i živi kakvo jest, zapravo, ne čineći nikom zlo..

Kaja?

Da.. jedan mali klik je promijenio moj cjelokupni stav..

I riješih da i njoj ostavim cvijetić, pa, neka radi s njim što želi..

Besmisao je u sklopovima drugih duša tražiti smisao zbog svoje izgrađene duše, na kojoj još itekako treba raditi..

Danas sam bila u momentu opet povučena u bockavu kuglu, ali, sada definitivno odlučujem da neću više..

Kaže mi danas nebo: Mjesec ti je u konjukciji sa Neptunom, trigonu sa Marsom,sekstilu sa Jupiterom, sekstilu sa natalnim Mjesecom, sekstilu sa Plutonom...što pokazuje enormnu mekoću i nježnost, no, opet, ne gledam si svaki dan zvijezde.. Živim po osjećaju i konstelacijama u meni, koje se podudaraju i sa slučajnom analizom koja to potvrđuje.

Želim voljeti, kako sam voljela od prapočetka..Bez granica i dodvoravanja, čisto i prirodno.

I sada konačno, ostavljam ovo što sam željela ostaviti:

Za SRCE...

I za Kaju--

A za sve nas, u ime istinske dobre volje i opraštanja, ponavljam ovaj video spot kojeg sam danas poslala Angeliji..