Izvadak iz Manifesta:
...
U tom smislu podupiremo obrazovanje jednog ljudskog Bratstva, u kojem bi svaki pojedinac bio građanin svijeta. To će voditi k tome, da nestane razlikovanje ili diskriminacija na rasističkoj, etničkoj, socijalnoj, religioznoj, političkoj i drugoj razini. Radi se konačno o tome, djelovati široko, da bi mogla nastati kultura mira. A ova će tada biti potpuno usmjerena na integriranje i zajedničko djelovanje. Za to su se pripadnici Ruže i Križa oduvijek zauzimali. Budući da je čovječanstvo u svojoj esenciji jedinstveno, može postati sretno samo ako promiče sreću doista svih ljudi bez izuzetka.
Kad govorimo o odnosu čovjeka prema prirodi, mislimo, da on sveukupno nije nikada bio tako loš kao danas. Tko hoće, može promatrati kako čovjekova aktivnost prouzrokuje sve gore i razornije posljedice za okolinu. Pri tome je ipak očito, da preživljavanje ljudske vrste ovisi o njenom ophođenju prema prirodi s poštovanjem, u pogledu očuvanja njene ravnoteže. Impozantan civilizacijski razvoj je, na osnovi biološke manipulacije izvorima hrane, primjenom postrojenja i tehnike s trajnim onečišćenjem okoline na širokoj osnovi, kao i nezadovoljavajuće riješenim odlaganjem atomskog otpada, da spomenemo samo neke značajne rizike, proizveo nepredvidive opasnosti. Zaštita prirode, jamstvo za dalji opstanak čovječanstva, postala je tema svih građana, nakon što su se ranije time bavili samo odgovorni specijalisti. Zaštita okoliša je danas tema za cijelu zemlju. To sve još povećava razornost, dok se predodžba, što je uopće priroda, međutim promijenila. Čovjek prema njoj stoji u odnosu uzimanja: danas se više ne može govoriti o prirodi kao takvoj. U budućnosti će priroda biti ono, što čovjek hoće, što bi ona trebala biti.
Jedno od tipičnih obilježja današnjice predstavlja velika potrošnja energije. Ovaj fenomen ne bi po sebi bio zastrašujući, kada bi se postupalo promišljeno. Ipak konstatiramo, da se prirodna rudna blaga prekomjerno izrabljuju. Rezerve ugljena, zemnog plina i nafte bliže se polako, ali sigurno kraju. S druge strane, novi izvori energije, kao atomski reaktori, kriju potencijalnu opasnost, kojoj se prilikom neke katastrofe još ne znamo pravilno suprotstaviti.
Također vidimo, da usprkos upravo poduzetih napora, u međusobnom usuglašavanju, nisu mogle biti donešene nikakve radikalne mjere i to u područjima kao što su učinci staklenika zbog pretjerane uporabe ugljičnog dioksida, krčenje šuma, proširenje pustinja, zagađenje mora itd. Razlog za to leži u pomanjkanju volje. Osim napada na okoliš, zbog čega će čovječanstvo biti izloženo teškim opasnostima, odražava ovo ponašanje i visoku razinu nezrelosti, bilo kolektivne ili individualne. Ma kako bilo, mislimo, da ovaj poremećaj klime sa svojim olujama, poplavama itd., može biti posljedica predugog opterećujućeg zahvata čovjeka na našu vlastitu Zemlju.
Drugi ozbiljan zadatak će nam se sve više javljati u budućnosti: problem s vodom. Ovdje se radi o neophodnom elementu, za održavanje i razvijanje života. U jednom ili drugom obliku sva živa bića su upućena na to. Ni čovjek nije iz toga isključen, jer se i njegovo tijelo sastoji od 70% vode. Pristup slatkoj vodi danas na svijetu je ograničen na jednog stanovnika od šest. U sljedećih pola stoljeća prijeti opasnost, da se ovaj odnos pogorša na jednu osobu od četiri. Razlog leži u stalnom porastu stanovništva u svijetu, kao i u neprekidnom porastu zagađenja rijeka i struja. Stručnjaci su ovdje jedinstveni u iskazu, da će "bijelo zlato" - još više nego "crno zlato" - postati u ovom stoljeću uzrokom svađe, sa svim svojim rizicima sukoba, koje takvo nešto uključuje. Ovdje je također nužan nastanak globalne svijesti o ovom problemu.
Zagađivanje zraka skriva u sebi također značajne opasnosti za život općenito, a posebno za ljude. Industrija, grijanje i promet pridonose općem pogoršanju kvalitete zraka, ispunjavajući atmosferu štetnim tvarima, što opterećuje zdravlje stanovništva. Upravo su gradska područja najjače pogođena ovim fenomenom i moraju uzeti u obzir, da ova opasnost raste u odnosu na kontinuirano širenje njihovih rubnih zona. Neprekidno širenje velikih gradova pretstavlja opasnost za ravnotežu društva, koja se ne smije potcijeniti. Zato usvajamo gledište Platona, na koje smo se upravo pozvali: "Do one točke, gdje on, uvećan, čuva svoje jedinstvo, može se grad dalje širiti, ali ne i izvan toga." Sklonost kolosalnom nije u stanju promicati humanizam u onom smislu, kako smo humanizam mi opisali. Gigantizam u unutrašnjosti velikih gradova dovodi do poremećaja i potiče nelagodu i osjećaj nesigurnosti.
Ponašanje ljudi prema životinjama spada u odnose, koje čovjek održava s prirodom. Njegova je dužnost, voljeti životinje i poštovati ih. Sva živa bića su dio životnog lanca, onako kako se on predaje na zemlji, i sva su ona predstavnici razvoja. Na svim svojim razinama su životinje također nositelji božanske duše i imaju udjela u planu Stvaranja.
Idemo tako daleko da smatramo, da su među svim živim bićima ljudi u ovom razvoju i najrazvijeniji. Iz svih tih razmatranja, smatramo vrlo podlim, pod kojim uvjetima se bezbrojne životinje uzgajaju i kolju. Operativne zahvate na živim životinjama u znanstvene svrhe smatramo barbarstvom. Općenito smo mišljenja da Bratstvo mora uključiti sva bića, koja je život donio na svijet.
U tom duhu dijelimo sljedeće gledište, koje je pripisano Pitagori: "Dokle god ljudi nastavljaju, bez kajanja uništavati živa bića nižeg reda, neće poznavati ni zdravlje ni mir. Dokle god mrcvare životinje, ubijat će se i međusobno. U stvarnosti neće onaj, koji sije ubojstvo i patnju, požnjeti radost i ljubav."
Što se tiče odnosa čovjeka sa Svemirom, mislimo, da on počiva na uzajamnoj ovisnosti. Budući da je čovjek dijete Zemlje, a Zemlja sa svoje strane dijete Svemira, čovjek je dakle dijete Svemira. Na taj način potiču atomi, od kojih se sastoji ljudsko tijelo, iz prirode i pronalaze se i na kraju Svemira, što je astrofizičare potaklo na izjavu, da je "čovjek dijete zvijezda". Ako je čovjek obvezan na zahvalnost prema Svemiru, onda i Svemir zahvaljuje mnogo toga čovjeku, sigurno ne svoje postojanje, ali razlog svoje egzistencije. Jer što bi bio Svemir, kada mu se ne bi mogle diviti oči čovjeka, kada ga ne bi mogla shvatiti njegova svijest, kada se u njemu ne bi mogla odražavati njegova duša? Zapravo, Svemir i čovjek se uzajamno trebaju, kako bi se prepoznali i čak, kako bi se ponovno prepoznali. To gotovo vodi do uzrečice: "Spoznaj samoga sebe i spoznat ćeš Svemir i Boga."
Ne smije se iz ovog izvući zaključak, da naše viđenje onog, što je Stvaranje, želi čovjeka staviti u njegovo središte. Nije nam namjera, od čovjeka učiniti središte božanskog Plana. Mnogo više nam je cilj, učiniti čovječanstvo središtem naše duhovne zaokupljenosti. Prema našem mišljenju, sadašnjost čovjeka na Zemlji nije rezultat nekog slučajnog susreta određenih činjenica i prilika. Egzistencija čovjeka je ciljani rezultat jedne namjere, koja svoje podrijetlo nalazi u univerzalnoj Inteligenciji, koju općenito označavamo sa "Bog". Ako Bog u svojoj neizmjernoj nadmoći nije više shvatljiv i intelektualno razumljiv, ne važi to ni u kojem slučaju za Zakone, putem kojih se On manifestira u Stvaranju. Kao što je već spomenuto, čovjek ima sposobnost i dužnost, studirati ove zakone i primijeniti ih za svoje vlastito materijalno i duhovno dobro. Mislimo čak, da u ovom studiju i njegovoj primjeni ne počiva samo smisao njegova bitka, nego također i njegova sreća.
Odnos čovjeka prema Svemiru potiče i pitanje, postoji li život i izvan Zemlje. U to smo uvjereni. Ako krenemo od toga, da Svemir broji otprilike stotine milijardi galaksija, i da jedna jedina galaksija pokazuje u prosjeku oko sto milijardi zvijezda, ima na milijune sunčevih sistema, koji se mogu usporediti s našim. Ako netko iz toga izvuče zaključak, da je u cijelom Svemiru samo naš planet naseljen, onda nam se to čini apsurdnim i egoističnim. Među pojavnim oblicima života na drugim planetima ima vjerojatno i takvih, koji su daleko razvijeniji od ovih na našoj Zemlji, a drugi su možda manje. No svi oni čine dio božanskog Plana Stvaranja i povezani su u kozmički razvoj. Što se tiče pitanja, bi li izvanzemaljci bili u stanju stupiti u kontakt s našim čovječanstvom, mislimo, da je to moguće, no ne polažemo na to nikakva očekivanja. Imamo druge prioritete. U svakom slučaju, dan kada će se dogoditi takav kontakt, bit će događaj bez premca. Tada će se povijest čovječanstva stopiti s onom univerzalnog života...
...
* * *
Cilj učenja Reda Ruže i Križa, A.M.O.R.C., je dovesti svoje studente do većeg svjetla, do Kozmičke Svijesti.
Stari i mistični Red Ruže i Križa nije ni samostan, ni nešto odvojeno ili strano svijetu.
Ovaj Red je udruženje istomišljenika, koji zajednički uče i primjenjuju praktičnu mistiku. Netko se može zapitati, zar čovjek ne bi mogao i sam naučiti mistiku. No nije poznato da je ikome uspjelo prakticirati višu mistiku i dosegnuti viši oblik svijesti, bez da je posegnuo za iskustvima i savjetima drugih. U samom Redu mogu se razmjenjivati iskustva s drugim studentima, te u vezi s vježbama postavljati pitanja studijskom kolegiju, koji onda daje odgovarajući individualni odgovor.
U redovnom toku studija postoji mogućnost sudjelovanja na zajedničkim ritualima i ceremonijama. Tim zajedničkim simboličkim radnjama, koje djeluju direktno na podsvijest, može se zajednički mnogo više postići, nego što je to moguće svakom pojedinačno.
Put duhovnog razvoja je vrlo dug put koji ne poznaje prečace. Za sazrijevanje vlastite osobnosti prijeko su potrebna iskustva i temeljit razvoj, bez kojih nije moguć pravi napredak.
Tko se nepripremljen ili previše brzo otvori drugoj realnosti, izlaže se nezaštićen suviše jakim, ali i razarajućim silama, koje leže izvan njega samog. Prokušani sustav izobrazbe i duhovna potpora Reda sprečavaju to već u samom početku.
A.M.O.R.C. nije ni konfesionalno ni politički vezan. Studij nije u suprotnosti s konfesijama, vjeroispovijestima i svjetonazorima. Prijam se obavlja neovisno o spolu, rasi, religiji, obrazovanju ili društvenom statusu.
Želite li postati član u AMORC-u?
Možete si skinuti Formular za prijavu kao PDF dokument (na www stranici lijevo dolje pristupnica).
Nakon što ispunite formular molimo Vas da ga pošaljete poštom na adresu:
A.M.O.R.C.
Razvorska 4
10000 Zagreb
www.amorc.hr
bglavac
edin.kecanovic
