Jednom će bez mene

svijet na tren zaustaviti dah,

i šarene boje

prijeći u blato i prah..

Tako bar kažu...

Jednom bez mene,

brijegovi će  se kupati

u jezeru sunčevog sjaja

i pjevat će ptice na  rubovima

plavog beskraja..

Tako kažu...

Jednom će  Majka

 raširiti ruke

i sve nevoljene

zaboravljene,

one  koje rane još bole

i one, koji ne znaju da vole,

Zagrliti zagrljajem

koji tek svoje dotaknuće čeka

ali to, kažu,

bez mene će biti,

jer je čista ljubav

stanica daleka..

Tako kažu,

bar tako kažu...

Jednom će srca zaboraviti paktove

sporazume, ratove,

uzdignut će se visoko

neki cvjetni, zlatni barjaci duše

i konačno

sve će nekim novim proljećem procvjetati

dok  suzne kiše

zauvijek prestanu padati..

Jednom će to biti,

bez mene, kažu,

i neću reći, da lažu,

samo će neznano

u svemu,

lahor moje vječnosti osjećati

jer, bit ću   na gozbi

gdje  se slavi budućnost

koju ću tek, oslobođena tijela

potpuno doživjeti

tek oslobođena bremena prolaznosti

za sve koji  ne znaju

svjesnost potpunosti

proživjeti...