Ne čekaj da ti sam priđe

tvoj trenutak,

satkan od tvojih zlatnih niti snova

obrubljen čipkom od pjene

sakupljene

sa rubova valova tvoje čežnje

iznjedren

iz dubina oceana

tvoje duše

čijoj dubini

se dno ne nazire..

Budi nježnost

i otvori svoje srce

 poput latica ruže

iako se mraz sprema

da joj hladnoćom

prekrije lice..

Budi tanan, poput breze, u gustišu ljudskih jadikovki

i pusti

da vjetar prolazi kroz  tvoju kosu

makar se zamrsila do beskraja..

Ispod tvojih nogu

ljiljani će mirisima pjevati pjesmu obnovljenog raja

a ptice će zastati

i svoja krila odmarati

u krošnji tvoga srca..

Nemoj čekati svoj željeni trenutak radosti..

Pogledaj,

on čeka da ga stvoriš

 nevinošću  prvog dječjeg osmjeha

rođenog od krila anđela

negdje u praskozorju prapočetka

kada sve bijaše u svemu

nerazdvojeno razlikama

spojeno jednakostima..

Ne čekaj svoj tračak sunca,

gledajući maglene  velove

u mokrim, tužnim jutrima...

Sunce je u tvojim očima,

kada pogledaš nekoga

toplim pogledom ljubavi..

I ne plaši se

kada ti netko kaže

da će ta ljubav proći

iako je držiš na dlanu

satkanu od pijeska..

Od pijeska se grade kule

a kule se grade u bajci..

Bajka je stvorena od riječi

a riječ bijaše prva

poslije uzdaha Stvoritelja..

Ne čekaj da ti priđu željeni trenuci,

jer oni su odavno

u odaji tvoga života

i čekaju

da im širom otvoriš svoja vrata..

Samo za tebe su se rodili

i samo sa tobom

mogu odživjeti život

do kraja..