NAJNOVIJI
RAZGOVOR SA GENERALOM JNA ANDRIJOM RAŠETOM

 

 

 

 

 

Povodom
najnovijega razgovora Večernjega lista sa umirovljenim generalom JNA Andrijom
Rašetom ja bih htio reći  par riječi bez
velikih napomena u pogledu posljednjega rata u nas. U vrijeme domovinskoga rata
general Rašeta je bio načelnik štaba 5 armijske oblasti koja je obuhvaćala
Hrvatsku I Sloveniju I zamjenik načelnika Generalšaba  JNA. Dakle moglo bi se reći da je snosio
posebnu odgovornost za stanje  fakata u
Hrvatskoj koja je pripremala oružanu pobunu protiv unitarne Jugoslavije.
Međutim ja ne želim sada o tome posebno govoriti nego samo upozoriti na
izvijesnu nedorečenost generala  Rašete
kada u tome razgovoru kaže: ‘’Mi smo držali jugoslavensku opciju.
Nacionalistička opcija nikada me nije zanimala.’’ Pa ja upravo mislim da je
generala Rašetu ta opcija trebala zanimati. Pokušat ću to elaborirati
stajalištima bellum-iustum teorije prema kojoj je temeljna ideja učenje  o prirodnom pravu I pravu naroda. Iz ove
misli proizlazi da svi  narodi  imaju prirodno pravo da sami vladaju u
vlastitoj zemlji. Takvo pravo ne bi smjelo biti ugroženo niti prizivom na više
krščanske zahtjeve. Odatle proizilazi da Republika Hrvatska jest prije svega
država Hrvatskoga naroda I ostalih građana Hrvatske a da ona nije ni u kom
slučaju država Jugoslavena  ili možda da
je riječ o srpskoj državi koja se preseže I na hrvatski  teritorij, pa da je prema tome srpska država.
Hrvatska je  država prije svega
Hrvatskoga naroda I ostalih građana Hrvatske….Međutim ova  notorna činjenica, ove naše banalije nikada
nisu bile jasne  jugoslavenskim
generalima. Svako stajalište koje je isticalo Hrvatski narod kao garanta
hrvatske državnosti bilo je u  bivšemu
režimu  shvaćeno nacionalizmom što je
čista glupost. Pokušat ću to ilustrirati vlastitim primjerom: ako od 100
spisatelja u časopisu Pitanja  njih 20
jeste srpske nacionalnosti onda ove 
brojke izražavaju realnu nacionalnu strukturu hrvatskoga društva. Ove
brojke nikako ne mogu biti shvaćene kao nacionalistička ustaška politika što je
bio slučaj u vrijeme mojega mandata u 
ovome časopisu . Jer je srpska nacionalna skupina  u Hrvatskoj neporedno pred rat  činila nekih 20 do 25% sveukupnoga
stanovništva Hrvatske. Prema tome časopis Pitanja je vjerno reflektirao
nacionalnu strukturu hrvatskoga društva. Danas nakon  rata Srba u Hrvatskoj ima prema zadnjemu
popisu stanovništva negdje oko 4% od ukupnoga broja stanovnika Hrvatske . I ja
osobno mislim da gospodin Rašeta snosi veliki dio odgovornosti za ovakovo
stanje stvari. Međutim je tolika brojka Hrvata koji su bili zastupljeni u
časopisu Pitanja a oni su u moje vrijeme činili negdje oko 80% spisatelja I prevoditelja  bila shvaćena neugodnim hrvatovanjem koje je
bolo u oči ljude poput Rašete I njemu sličnih. A da ne govorim  o tekstovima koji su se pored filozofskih I kulturnih
pitanja Hrvatske bavili I  nacionalnom
politikom bivše države . Međutim je ovakav pristup nacionalnoj I kulturnoj
problematici  u nas izazivao velike
polemike I velika negodovanja prije svega armijskih ljudi koji su sisali
filozofiju iz  beogradskoga NINa I Politike
dok im  je domaća hrvatska stvarnost
predstavljala veliku stranost sa kojom se oni nisu znali nositi izuzev na takav
način  da ljude sklone kritici izoliraju
po zatvorima I kazamatima Jugoslavije. Prema tome ja osobno mislim da se
gospodin  Rašeta ne mora vratiti u
Hrvatsku nego neka ostane tamo gdje je do sada bio kada je imao toliku ljubav
prema ‘’srbijanskim zemljama’’ da mu domaće ognjište nije bilo dovoljno dobro.
Tako da ja mislim da je najbolje da svoje mirovinske dane I posljednje dane
svoga života mirno provede tamo gdje vec jest.

 

 

 Lt. dr. 
Zlatan Gavrilovic Kovač