(slika Razielova skinuta sa interneta)

 

Znam, da postojiš, negdje iza mene
kad hodam cestom, lagano me pratiš
i tih si poput sjene,
ako skrenem, ti me pravom putu vratiš.

Osjećam tvoju toplinu u sebi
kad je duša ogrnuta bijelom bojom
i ni za što te mijenjala ne bih,
jer me od rođenja zoveš svojom.

Znam, da si u duši i kad je sama
pa ne zna kamo bi pošla,
zov ,kojim ponekad zove me tama,
nije staza kojom bih ja prošla.

Znam, da se nalaziš uz moj put
svaki put kad otvorim oči zelene
i kao lahor takneš moj skut,
jer određen si da paziš na mene.

Pričam s tobom u sebi noću,
zahvalim se ili zamolim nešto lijepo,
osjetim te kad god hoću
i onda kad greške radim slijepo.

Hvala ti, Anđele, za svaki dan
što ga uz mene provodiš netremice
i činiš sve da je miran moj san
i da sunce obasjava moje lice.

Znam, da postojiš i ne pitam se otkud
ponekad ni moje duše nema,
a kad se duša spremi na daleki put,
ja ću uvijek biti tvoja tema.

 

http://shadowofsoul.blog.hr/

 

iz moje 1. samostalne zbirke poezije "Sjena duše"

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=52929