KAKO SAM
POSTAO POMOĆNIK SKLADIŠTARA

Ta je naša
smjena u političkom rukovodstvu Hrvatske uslijedila za mandata gospođe Mire
Korkut koja je u to vrijeme bila član Predsjedništva CK Hrvatske  točnije 
sekretar toga Predsjedništva  koja
je  također  bila I osoba zadužena  za kadrovska pitanja. Nema nikakove sumnje da
je ona bila bliski suradnik Mike Špiljaka koji se u to vrijeme profilirao kao
jedan od nauticajnijih jugoslavenskih političara. Nije niti čudno ukoliko imamo
na umu da je imao orden narodnoga heroja I politički staž u partijskoj organizaciji  Zagreba I jugoslavenskom sindikatu od preko
40 godina. Ja sam smijenjen na jednoj od sjednica Predsjedništva omladine
Hrvatske mada je sve bilo već puno ranije rečeno na Predsjedništvu Partije I na
Komisiji za idejni rad I informiranje 
koja je u javnosti bila poznata kao ona koja je inicirala Savjetovanje u
sferi kulture  1984 godine I koja je bila
odgovorna za objelodanjivanje  takozvane
Bijele knjige ili knjige o tendencijama u kulturnom stvaralaštvu kod nas.  I tada je Šuvar rekao za moj slučaj da je
riječ o osobi kojemu je majka muslimanka, otac srbin dok se on ( dakle moja
malenkost) drži hrvatom. Tako je bio procijenjen moj nacionalni profil pored
diskusije Ervina Peratonera koji je smatrao da ja ne bih trebao povuči neke
radikalne konzekvencije s obzirom da je  moja teza o 
egzistenciji  frakcija ispravna I da
se uvijek dogadalo da je jedna frakcija nametala mišljenja I stajališta večini.
Na to je reagirao Ivica Račan smatrajući da je ovo stajalište samo jednim
dijelom ispravno. Netko bi se mogao zapitati zašto je ta diskusija o frakcijama
bila toliko teška. Pa bila je teška zato jer nakon 1928 godine kada je Tito u
partijskoj organizaciji Zagreba zabranio djelovanje frakcija  nije bilo nikakvoga spomena o frakcijskoj
borbi unutar partije. Dakle o  frakcijama
se kod nas u partiji nije govorilo 
gotovo 60 godina a govoriti I pisati o tome bilo je ravno
skrnavljenju  najgore vrste. Zato je to
bila teška diskusija. I onda su svi učesnici diskusije povodom moga slučaja
zašutjeli I nakon nekoga vremena krenuli na novu točku  dnevnoga reda. Nekoliko dana kasnije ja sam
direktno iz CK dobio telegram u kojem me se obaviještava da sam smijenjen
odlukom Predsjedništva  I da me se
raspoređuje na poslove I zadatke primjerene mojoj stručnoj spremi. U to vrijeme
ja sam bio poručnikom trgovačke mornarice I profesorom sociologije koji također
sprema doktorat na Sveučilištu u Sarajevu pa nikako nije jasna odluka Mire
Korkut da se mene postavi za  POMOĆNIKA
SKLADIŠTARA u Centru društvenih djelatnosti u Zagrebu. Jer je iz te njene
odluke proizilazilo da sam ja vjerojatno 
najobrazovaniji pomoćnik skladištara u državi. Međutim su ti odgovorni
faktori prije bili na stajalištu da s e moja osoba što je moguće više ponizi
primjereno činovima koje mi imamo u 
familiji jer je otac samo jedna vojna budala I zastavnik. Jer da je
kojim slučajem u mojoj familiji bilo viših činova svakako da ovakvih odluka ne
bi bilo. Ali su ti ljudi mislili on je nitko I ništa kakav mu je I otac pa mi
možemo da ga degradiramo kako to nama paše. I ja sam također stekao doktorat
1989 godine dakle sa svojih 30 godina I još sam bio na  platnom spisku Centra društvenih djelatnosti
kao pomoćnik skladištara. Da čovjek pukne od smijeha. Pa onda nije čudno da se
ta partija raspala na jedan takav sumanuti način I da je pukla kao kugla od
sapunice  kada je stručnjake koji  su imali doktorate I objavljene knjige
postavljala kao  skladištare ili kao
pomoćnike skladištara.

Međutim što
se tiče  ocjene moga nacionalnoga
porijekla da je majka muslimanka, otac srbin a da se ja držim hrvatom – to je
sasvim točna procjena stanja stvari jer ja sam već od sasvim malena kao I cijela
moja familija u Hrvatskoj  bi totalno
asimiliran u hrvatski ambijent kojega po ničemu nisam doživljavao stranim, niti
jezički niti kulturno, niti duhovno    I kojega
sam ja mjerio poznavanjem literature prije svega. Dakle moglo se reci da se
osjecam hrvatom iz prostoga razloga što najbolje poznajem hrvatsku literaturu  I hrvatsku filozofiju  dok ostale 
balkanske culture poznajem daleko slabije. I tu mislim da je Šuvar bio
sasvim u pravu.

Zlatan gavrilovic kovac