hej, heeej, halooo dragaaa.... viče netko iza mene dok se uz glasan smijeh pozdravljam sa damom na porti.... kasno je i vrata ambulante se konačno mogu zatvoriti.
okrenem se da i očima ustanovim sukladnost prepoznatog glasa i osobe.... dugogodišnji pacijent, Dr. H., 82 su mu godine, davno su mu prognozirali da će umrijeti, još je tu....
sjedi u foajeu i promatra prolaznike, u pidžami, s raširenim novinama, bez naočala....
na odjelu ste opet! što Vam je?
što da ti pričam, imam rak grkljana, rak jednjaka i.... nabrojao je još nekoliko dijagnozica, uzimajući po jedan prst za svaku da mi jasnije dočara koliko je toga. eto to je novo!, kaže. a uozbiljio se na kratko, da pokaže kako je situacija naoko ozbiljna, jer eto prvi put u životu ima rak, izliječeni limfom i leukemiju tu ne svrstava....
ali već u narednom trenutku, lice mu se ponovo ozari osmijehom: znaš što je najluđe u svemu i pored svega.... osjećam se dobro! hahahaha.... sloboda sam! uvijek sam bio.... hahahaha....
luđak stari.... kažem kroz smijeh.... dragi doktore Ha, uljepšali ste mi dan....
on nastavlja:
znaš zašto.... sve je to na površini! eto, zato.... sjeti se ponekad ovog starog luđaka....
koliko često želimo biti slobodni i zamišljamo slobodu kao odsutnost boli, bolesti, tuge, oskudice, čežnje i potrebe za toplinom, pažnjom, ljepotom i priznanjem.... koji dolaze izvana....
sloboda nije sloboda od onoga što boli, od oštrine prolaznosti i umiranja.... od izravnog izražavanja onoga što se mili i osjeća makar zvučalo i neugodno.... sloboda nije sloboda od onoga što postajemo i u autentičnosti se pokazujemo i tumačimo sebi kao mane, a zapravo su odraz dostojanstva, jedinstvenosti, hrabrosti....
sloboda je izvor kreativnosti.... iskustvo vlastite malenkosti i bezgraničnosti istovremeno. iskustvo strastvenosti i punokrvnog davanja i uzimanja, rasta i zrenja, u stvaranju, u duhu sebe i svih onih s kojima smo se u ovoj pojavnosti darovali....
na dnu kaleža gorke muke jednako kao i na vrhuncu radosti....
sloboda je udisanje vječnosti sred svih prolaznih fenomena, zagrljaj novih ideja i mogućnosti koje stalno rezultiraju iz straha iz bola iz kaosa, ali i iz zarobljenosti koja je uvijek i samo na površini....
sloboda je u temelju.
sloboda u svojoj ljudskoj biti je nešto sasvim drugo od slobode od nečega....
u svakom slučaju, slobodno možemo ustanoviti kako velik dio onog što nas je snašlo i onog slobodnom voljom odabranog, čak i svaka ovisnost, otpada s našeg bića kao da mu nikad nije ni pripadalo.... u momentima osviještenja što i tko zapravo jesmo.
ipak.... grčevita borba protiv svega što nas ranjava, opterećuje, ljuti, razboljeva, suočava s ograničenjima ovog fizičkog tijela, ta borba, ili obavezivanje da se oslobodimo od čega god, nikada nikoga nije učinila slobodnim.... naprotiv. obogatila je vrata osobnih zatvora sa dodatnim bravama.
sve stvari, sve pojave, sva iskustva ovoga života, sve bolesti i katastrofe, sadrže u sebi pozivnicu za otkrivanjem slobode i manifestiranjem sebe kao slobodnog, svjesnog, kreativnog i odgovornog bića....
najveća glupost i neshvaćanje smisla slobode je ideja o (kvazi)slobodi u kojoj se sebe samog egoistično smatra bogom koji ima pravo i može uzeti sebi baš sve što zamisli, posjedovati druge ljude, vladati prirodnim silama, koje su bile, ostale i do konca svijeta će ostati nezarobljive u logičnoj slobodi svoje biti....
sloboda.... ona o kojoj govorim (jer svašta se danas slobodom naziva).... ona neoskvrnjena površinskim dramama, postojana u samoj sebi.... e ta.... u njoj stanuje tolika blagost, takva suosjećajnost i pažnja i nježnost i nadasve svjesnost o odgovornosti. ona koja se u svemu površinskom može i ne mora očitovati.... ali je prisutna.
ta svjesnost.... neparalizirana prolaznim strahovima, nezamagljena trenutnim emocijama, osjetilima, situacijama koje nisu baš po zamislima ega, nerazboljena starenjem, krizama, konfliktima, bolestima.... ona je tu.
bglavac
edin.kecanovic
