68. AMEBOIDNE REAKCIJE

 

        Da su onoj prvorođenoj amebi objavili da će od nje jednoga dana biti čovjek, što bi ona na to rekla? Što bi pomislila o takvoj tvrdnji? O njezinu priopćitelju?

        Na svoj ameboidni način zarežala bi u smjeru ovakve vijesti nečim što odgovara našemu “zaveži, budalo”.

        Što kaže čovjek, njezin potomak, kad mu se objavi da će se obogotvoriti, to jest, da će se u potpunosti samoostvariti, u Boga se prestvoriti?

Taj je skok uvis nezamislivo veći i sudbonosniji  od skoka amebe do čovjeka. Ta je daljina neizmjernija od neizmjerne daljine, koja čovjeka dijeli od amebe. Ali čovjek je možda baš zato zadobio sposobnost zamisliti nešto nezamislivo, za razliku od prvooptužene. Čovjek ima maštu, ima čulo koje čuje i kad uho ne čuje. Pa ipak, što li najčešće kaže na ovakvu objavu? Zareži li slično kao i njegov prvorođeni predak?

Pokadšto mu san i vidovita priča priteknu u pomoć. Inače, sliježe ramenima i mrsi:

“Ne bulazni, ta grijeh je prema Bogu”.

 

 

Komentari, što ćete tu?

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 8. (još neobjavljeno)