Zeus je moćni i najviši vladar bogova, gospodar ljudi, utemeljitelj i nepokolebljivi zaštitnik božanskih i ljudskih zakona. Drevni Grci zamišljali su ga i opisivali kao stasitog muškarca bujne brade, spokojnog pogleda i lica s kojeg zrači ponosna svijest vrhovne i nepokolebljive moći moćnog vladara. Simboli su mu gromovi i munje, orao i hrast.

No, Zeus nije oduvijek bio moćan i pravedan. Vlast je prigrabio ustankom i pobunom protiv vlastitog oca Krona, koji je na isti način s prijestolja zbacio svog oca Urana, Zeusovog djeda. (Athumanunh bi jednostavno rekao da im je to bilo u krvi.) Zeus je posjedovao, dakle, zapravo ljudske osobine, osobine kraljeva toga doba iako su one, razumije se i zašto, mnogo puta uveličane.

Zeus se rodio u pećini gore Dikte na otoku Kreti. Majka titanka Reja rodila ga u tajnosti i malom prijevarom spasila ga od sudbine koja je zadesila njegovu stariju braću. (Hestiju, Demetru, Heru, Hada i Posejdona) Naime, kako se Reja nije mogla brinuti za maloga Zeusa brigu o njemu preuzele su nimfe (prirodne sile koje su u mitologiji drugorazredna božanstva – po Athumanunhu) Adrastiji i Idaji kojima su opet svesrdno pomagali gorski demoni Kureti.

Dok su nimfe dojile Zeusa mlijekom božanske koze Amalteje i hranile ga medom šumskih pčela, demoni (o demonima će Athumanunh već jednom pisati, no, sada trebate znati da postoje aghatodaimoni (dobri demoni) i kakodaimoni (zli demoni)) bi u trenutku kada bi mali Zeus zaplakao inscenirali tuču, podizali bi galamu i graju, udarali mačevima po štitovima i divlje urlajući plesali do besvijesti, a sve je to imalo za cilj da Kron ne čuje plač malog Zeusa.

Kad je stasao u mladića Zeus je odlučio podići ustanak i pobunu protiv oca. Prvo ga je natjerao da povrati njegovu braću i sestre koje je Kron odmah nakon rođenja  progutao. No, kako su to bila božanska bića, oni su nastavili živjeti u njegovoj utrobi, pa su, u trenutku kada ih je Kron povratio pod prisilom Zeusa, oni bili odrasli bogovi. Dok je svoje sestre Hestiju, Demetru i Heru sklonio na sigurno (na kraj Svijeta), braću Hada i Posejdona pozvao je da mu se pridruže u bitkama koje će uskoro uslijediti.

Dakako da su Had i Posejdon na to pristali. Kron je u pomoć pozvao svu svoju braću i sestre, titane i titanke, da mu pomognu u  ratu protiv neposlušnog sina. Iako se veći broj titana i titanki odazvao Kronovom pozivu, to nisu učinili svi. U strašnim bitkama Kron je potisnuo Zeusa na Olimp gdje se on našao u škripcu. (Athumanunh će opet ovako napisati – loše su stvari krenule za Zeusa, ali u posljednji trenutak Zeusu su u pomoć priskočili divovski jednooki kiklopi.)

Naime, kiklopi su Zeusu iskovali munje i gromove kojima je Zeus ipak zaustavio Kronov napad. Kasnije se još nekoliko titana pobunilo protiv Krona jer je on naprosto sišao s pameti i zdravog razuma. Pobunjenici su bili Ocean, Stiks i Prometej koji su prešli na Zeusovu stranu. No, Kron i vjerni mu titani ipak nisu bili lagani plijen, pa su se teške borbe nastavile slijedećih deset godina.

Zeus se ponovno dosjetio da je njegov djed Uran uz pomoć svog sina Krona u dubinama unutrašnjosti Zemlje u zatočeništvu držao strašne Hekatonire (Storuke divove koji imaju pedeset glava i sto pari ruku – tako će ih Athumanunh opisati). Uz pomoć novih moćnih saveznika Zeus je napokon pobijedio, a svog oca i titane zauvijek sunovratio u vječnu tamu Tartara. Kad se proglasio vladarom svega što živi i postoji Zeus je odmah i požalio. Prva su mu opasnost bila njegova braća Had i Posejdon.

Ipak, do borbe između božanske braće nikada nije došlo jer se ubrzo pojavi zajednički protivnik, a bila je to strašna božica Geja koja se razljutila zbog Zeusovog okrutnog postupka s titanima, pa se udružila s bogom vječite tame mračnim Tartarom s kojim je na Svijet donijela stoglavog nakaznog diva Tifona. Tifon je bio toliko strašan i velik da se pod njim, kada bi koračao, zemlja ulegla.