Kefal (grč. Kephalos, lat. Cephalus)

Kefala je mitologija zapamtila kao smrtnika koji je bio 'lijep kao bog', a još je ljepša bila njegova družica i supruga Prokrida, kćerka Erehteja (treći kralj Atene – po Athumanunhu).

Kefal je silno volio i naprosto obožavao svoju suprugu, a pored nje volio je još samo lov. Nije želio vlast, nije čeznuo za drugim ženama. Kefal je bio obdaren mnogim ovozemaljskim dobrima i živio je bezbrižno i sretno. Možda bi tako živio do svog skončanja, ali onda se jednog jutra u njega ludo zaljubi božica praskozorja, opet će Athumanunh kazati, prekrasna ružićastoprsta Eos (Aurora – po Athumanunhu).

Eos gotovo sluđena ljubavlju otela je nesretnog Kefala i odnijela ga na sam rub Svijeta, gdje ga je željela imati samo za sebe. No, unatoč njezinoj silnoj želji, neodoljivim čarima zavođenja i beskrajnim obećanjima, Kefal je ostajao vjeran samo svojoj Prokridi i svakog bi dana ponavljao istu zamolbu Eos da ga vrati njegovoj kući.

Na kraju je uporna Eos popustila i uslišala molbu Kefala. No, ipak mu je uspjela usaditi 'crv sumnje', pa ga je nagovorila da se Prokridi vrati u tuđem liku što će mu ona urediti, a kako bi se uvjerio da li mu je Prokrida ostala doista vjerna. Kefal je pristao i vratio se Prokridi u liku nepoznatog muškarca. U početku sve se odvijalo onako kako je Kefal želio i zamišljao. Prokrida je odbijala sva njegova udvaranja i ponude i stalno opetovala da je ona vjerna svojem suprugu.

Kefal ju je pokušao uvjeriti da je on već odavno mrtav, ali Prokrida  je i dalje ostajala neumoljiva. Stalno je ponavljala da će Kefalu ostati vjerna i nakon njegove smrti, a onda je Kefal odlučio provesti zadnju provjeru, pa je pred Prokridu položio mnogo skupocjenog nakita, odjeće i svega što žene uvijek trebaju, a da bi bile lijepe, odnosno još ljepše.

(Athumanunh zadržava svoje pravo na drukčije mišljenje, pa tvrdi da su sve žene lijepe po svojoj prirodi, ali kad se još i uljepšaju s tim 'potrebitim' stvarima, onda mu ostaje da samo prizna da su tada još ljepše.)

No, dobro, ali nije dobro izašlo. Naime, Prokrida je pokleknula i pristala na sve pod uvjetom da dobije te 'stvarčice' od kojih bi trebala postati još ljepša. U trenutku Prokridinog kolebanja Eos je vratila Kefalu njegov lik. Iako joj Kefal nije zamjerio, Prokrida je ponižena i posramljena pobjegla od njega i sakrila se u šumi. Kefal je pošao potražiti Prokridu, a nakon kraće potrage našao ju je u društvu božice Artemide koja mu je odmah vratila voljenu ženu.

Prokrida je Kefalu poklonila koplje koje je dobila na dar od same božice Artemide, a to je bilo čarobno koplje koje nije nikada promašivalo. Ipak sreća nije pratila njihov brak. Neki pastir sada pak je usadio 'crv sumnje' u Prokridu, pa joj je ispričao kako je čuo da Kefal u šumi doziva neku Nefelu.

(Niti pastir, a niti Prokrida nisu poznavali mitologiju, pa naravno nisu ni znali da je Nefela božica oblaka – po Athumanunhu)

Dakako, Kefal je dozivao Nefelu svaki put kada je želio da mu ona oblacima napravi sjenu nad suncem kako bi se mogao odmoriti u hladu. Prokrida je tako jednom potajno pratila Kefala u lov skrivajući se u grmlju, pa je u trenutku kada je Kefal zazvao Nefelu glasno zajecala. Iskusan i brz lovac Kefal pomislio je da se u grmlju skriva lovina, pa je hitro hitnuo svoje koplje. Rana je bila smrtonosna, a Kefal je bio nemoćan.

No, kako nije mogao ublažiti fizičku bol Prokride, pokušao joj je ublažiti barem onu duševnu. Kefal je objasnio Prokridi svoj davni dogovor s Nefalom kojim mu je ona uvijek slala oblake koji bi zaklonili vrele sunčeve zrake kad bi mu bio potreban odmor od napornog lova. Nakon toga Prokrida je umrla u naručju Kefala sa smiješkom na usnama.

Kefal nije nikada sebi oprostio što je ubio voljenu ženu, pa je zauvijek napustio svoj rodni kraj za koji su ga vezale tužne uspomene. U gradu Tebi pomogao je stanovnicima ubiti divlju teumašku lisicu kojoj su Tebanci morali svakog mjeseca žrtvovati po jednog dječaka. Zatim je kralju Amfitrionu pomogao u ratu protiv njegovog neprijatelja Tafija. U znak zahvalnosti kralj Amfitrion Kefalu je poklonio otok na zapadnoj obali Peloponeza koji se još i danas naziva Kefillija, a susjedni pak joj je otok Odisejeva Itaka.