Odisej (grč. Odysseus, lat. Ulixes – sin junaka Laerta i njegove žene Antiklije) kralj je Itake i još je jedan od niza mitoloških junaka. Najveću slavu Odisej je stekao tijekom Trojanskog rata gdje je bio junak bez straha, no, ne i uvijek bez mane. Međutim, dok u grčkim mitologijama Odisej s ljudskim manama postaje i ostaje uvijek pozitivan, u mitologiji (pričama) starih Rimljana on zauzima gotovo uvijek negativni lik.

Naime, Rimljani su za sebe kazivali da su Enejini (mladi Trojanac koji je preživio grčki pokolj kod Troje) potomci, a time i potomci Trojanaca, pa je gotovo razumljivo zašto oni mrze Odiseja kojega su smatrali glavnim krivcem za propast Troje.

No, ostavimo za sada Troju malo po strani i vratimo se Odiseju. Dakle, Odisej po očevoj strani ima podrijetlo od samog Zeusa, a po majčinoj strani od boga Hermesa – božanskog skoroteče (glasnika). Odisejev otac Laert kraljevskog je podrijetla, ali nije imao svoje kraljevstvo. Tako je zapravo Odisej kraljevstvo Itaku zapravo stekao ženidbom s bajnom Penelopom, kćerkom akaranskog kralja Ikarija i njegove žene Peribeje.

Kraljevstvo Akarije obuhvaćalo je otok Itaku, Kefaloniju i Zakint, te uski rub kopna. Odisej je bio podjednako mudar i lukav, vladao je pravedno, odluke donosio uvijek u suglasnosti sa skupštinom i voljom naroda, a sa svim susjednim kraljevima živio je u miru i nikada nije ratovao sa susjedima. Odisej je miru podredio sve, pa je prvu slavu stekao još kao mladić i to onog trenutka kad su se sinovi ahejskih kraljeva posvađali oko naklonosti predivne Helene pokćerke spartanskog kralja Tindareja. 

(prokletstvo Helenine ljepote zamalo je dovelo da rata između ahejskih kraljeva, baš onako kako će nekoliko godina kasnije dovesti do Trojanskog rata – po Athumanunhu)

Odisej je tako savjetovao spartanskom kralju Tindareju nešto što je tada bilo nesvakidašnje. Naime, savjet je bio da se odluka kome će pripasti njezina ruka prepusti samoj Heleni, a svi ostali kraljevići morali su se obvezati prisegom da će se pokoriti njezinoj volji i svakog mu trenutka priteći u pomoć ako se netko od ostalih ne bude pridržavao prisege.

(poradi te prisege kasnije je Menelaj tražio da mu se sa svojom vojskom u pohodu na Troju pridruže svi ahejski kraljevi sa svojom vojskom – po Athumanunhu)

Otmica kraljeve žene u to herojsko doba smatrala se strašnom uvredom koja se mogla sprati samo krvlju otmičara. Prvi i jedini od ahejskih kraljeva koji se zapravo oglušio i zaboravio na danu prisegu bio je upravo Odisej (utemeljitelj same prisege – po Athumanunhu), jer on je smatrao da je već prije dovoljno učinio za Menelaja.

(Naime Odisej se u međuvremenu oženio lijepom Penelopom i dobio predivnog sinčića Telemaha) Kralj Agamemnon poslao je junaka Palameda sa zadaćom da uvjeri Odiseja da je ta uvreda nanijeta svim ahejskim kraljevima, a sam pohod obećava veliku slavu i plijen. No, Odisej se nije dao lako nagovoriti na promjenu mišljenja ...