Tifon je strašno urlao životinjskim rikama, a iz svojih zmajskih čeljusti rigao je uništavajuću vatru. Zeus ga je ipak, dakako uz pomoć svoje braće (Posejdon i Had), te uz munje i gromove nadjačao i nakon duge i teške borbe sunovratio natrag u Tartar (vječitu tamu).

Nakon toga Zeus je braći ponudio da kockom razdjele Svijet. Tako je Hadu pripao Podzemni, Posejdonu vodeni (morski) Svijet, a Zeusu je ostalo Nebo i Zemlja. (Athumanunh će još napisati da je Zeus varao na kocki i tako za sebe prigrabio najbolji dio) na početku svoje vladavine Zeus se ponašao kao pravi tiranin, pa je čak dva puta odlučio da uništi čovječanstvo (ljudski rod) koji mu se učinio beskorisnim.

Oba puta ljude je spasio titan Prometej koji je ukrao vatru Zeusu i podario je ljudima, pa su oni tako preživjeli Glad i Hladnoću koju im je poslao Zeus. Drugi put je na ljude Zeus poslao Veliki potop, ali je opet reagirao titan Prometej koji je o tome obavijestio svog sina Deukliona i njegovu ženu Piru koji su se uspjeli spasiti i kasnije ponovno Svijet naseliti ljudima.

Kasnije je Zeus malo popustio prema ljudima, ali je prema bogovima ostao tiranin. Svi su ga se bojali, ali jednom je pretjerao, pa su se bogovi Olimpa pobunili. Zeus bi bio sigurno svrgnut s prijestolja da mu u posljednji trenutak u pomoć nije priskočio div Brijarej (lat. Briareus, jedan od hekatonira – po Athumanunhu). Još jedna pobuna skoro je Zeusa stajala vlasti, a bila je to pobuna čudovišnih dugokosih divova, ali u tomu ga je opet spasio njegov čovječni sin Herkul koji je pobijedio divove.

Nakon što je nastupilo 'herojsko doba' (jedno od razdoblja grčke mitologije – po Athumanunhu) Zeus je postao 'podnošljiv' vladar iako je i dalje pravio probleme, no, ovaj puta nastradala je samo njegova žena božica Hera koju je naveliko i naširoko varao s mnogobrojnim božicama i smrtnim ženama. No, Athumanuh će opet zapisati da mu Hera nije ostajala dužna, ali ona je ipak bila krhkija, ženstvenija, pa su je Zeusove prijevare mnogo više pogađale nego starog razvratnika Zeusa njezine.

Bilo kako da bilo, svi bogovi Olimpa na kraju su konačno Zeusa prihvatili za vladara i trudili se s njim ostati u dobrim odnosima, a ljudi pak su ga prihvatili za moćnog gospodara i opet se trudili udobrovoljiti ga beskrajnim darovima i žrtvama.

Zeus se kasnije nije mnogo opterećivao problemima u njegovom kraljevstvu, već je rješenja prepuštao ostalim božicama i bogovima koji su ponekad opet bili toliko bahati da se na kraju ipak on morao umiješati kako bi sve ostalo u savršenom redu i kako ne bi zavladao kaos.

Jedina božica kojom Zeus nikada nije vladao (mada će opet Athumanunh u to posumnjati, jer to je bila predivna božica, a stari razvratnik joj sigurno nije mogao odoljeti) bila je božica Sudbina. No, mitologija je zapisala, a Athumanunh onda može i sumnjati – Zeus je bio čuvar i izvršitelj Sudbine. Tako Athumanunh sumnja da je on tu sigurno gurao svoje prste, jer tko bi odolio toj predivnoj božici.

Zemaljskim kraljevima Zeus je nesebično davao moć nad ljudima, štitio je narodne skupštine, među ljudima učvršćivao pravni poredak i stalno razvijao pravo, bio je svjedok i čuvar zakletvi, a rado je štitio i sve one koji bi od njega zatražili zaštitu, mada tu, opet će napisati Athumanunh, nije uvijek bio dosljedan do kraja. Zeus je sve vidio i čuo, znao je za sve što bi se dogodilo, ako ne odmah, onda bi to saznao naknadno.

Bio je dobar poznavatelj budućnosti, pa je mnogo puta budućnost naviještao raznim proročanstvima, prirodnim pojavama i snovima koje je izazivao sam ili uz pomoć nekoga iz svoje božanske svite s Olimpa. Posebno je bio darežljiv u dijeljenju i pretkazivanju budućnosti ako bi to od njega ljudi tražili i pri tomu mu prinijeli odgovarajuću žrtvu.