Alkestida (lat. Alcestis) kći jolanskog kralja Pelije, žena kralja Admeta iz Fera u Tesaliji, bila je prekrasna, bila je lijepa kao malo koja od smrtnih žena, ali u mitologiju nije ušla po ljepoti svojoj već po drugim osobinama koje krase ženu: zbog dosljedne ljubavi i neograničene odanosti mužu svojemu.

Kralj Admet je naklonost Alkestide zadobio uz pomoć boga Apolona koji mu se time odužio za dobrotu koju je Admet pokazao prema Apolonu koji je kod njega morao služiti po zapovijedi Zeusovoj. Naime, mitologija je zapamtila da je kralj Pelija, otac Alkestidin, obećao ruku onome tko uspije u kola upregnuti lava i medvjeda.

Dakako, u određenom trenutku Apolon je Admetu dao potrebitu snagu, pa je on bez problema ispunio uvjet, a zatim je on Alkestidu svečano doveo u Fer. Bračni par živio je dugo i sretno. Naime, Admet i Alkestida trebali su živjeti još sretnije, jer je Apolon privolio Parke (pratiteljice božice Sudbine – po Athumanunhu), da Admet ne mora umrijeti ukoliko u određenom trenutku umjesto njega netko drugi ode u Svijet sjena.

No, kad je taj trenutak došao Admet je razočarano shvatio da nitko nije bio spreman od njegovih podanika to i učiniti. Čak ni najsiromašniji građani Fera nisu željeli umrijeti za svoga kralja, na to nisu pristali čak ni Admetovi roditelji, niti njegovi najodaniji vojskovođe i prijatelji, nitko od njegove rodbine.

No, Alkestida je iznenada pristala umrijeti umjesto muža svoga. To je duboko dirnulo Admeta i on je pokušao Alkestidu odgovoriti od njezine odluke, ipak, ona je čvrsto odlučila, ali uz jedan uvjet. Naime, tražila je od Admeta da njezinoj djeci nikada ne dovede maćehu. Alkestida je pozvala boga smrti Tanatosa, mirno sklopila oči i rastala se od života.

U trenutku kada je Alkestida izdahnula, Admetu je u pohode došao njegov prijatelj i veliki junak Heraklo. Admet je pred prijateljem zatomio bol i uveo ga u svoju dvornicu, priredio mu bogatu gozbu, a zatim se uz ispriku povukao u svoje odaje. Kako se Admet dugo nije pojavio Heraklo je počeo piti i jesti sam, a na kraju je pozvao sluge Admetove kako bi s njim pili i jeli, a zatražio je i da dovedu svoga kralja Admeta.

Kad se Admet pojavio i ispričao nevolju koja ga snašla, Heraklo je odlučio pomoći svom prijatelju. Heraklo se sakrio u grobnici u koju je trebalo biti položeno Alkestidino tijelo, pa kad se pojavio bog Tanatos u namjeri da odnese Alkestidinu dušu, Heraklo ga je odlučno, hrabro i iznenadno zaskočio.

Nakon žestokog hrvanja Heraklo je sputao boga Tanatosa. Heraklo je Tanatosu obećao slobodu u zamjenu za Alkestidin život. Naravno, kako s Heraklom nije bilo šale, a Tanatos je to itekako dobro znao, on je održao obećanje i zadanu riječ.

Admet i Alkestida još su poživjeli mnogo godina u obostranoj ljubavi sve do trenutka kada se bog Tanatos nije pojavio po drugi put, a tada dvoje supružnika odluče zajedno otići u Svijet sjena.