Gutavrem nije eterično Biće ili Božanstvo, Gutavrem je Imumid (athu. impresionirani um izvan dimenzije), Imumid je star koliko i prvi Ritam Ninenba. Imumid je u suštini Ravnoteža bez Života, Mir bez Kretanja, Prostor bez Izbora ... Kao takav Imumid Gutavrem pojavio se u trenutku kada je Kaos pokušao sam sebe urediti, zapravo Gutavrem je reakcija Univerzuma koji se boji vlastitog rasta i proširenja.

Gutavrem zapravo ne želi uništenje, on samo želi nadzirati Stazu Vječnosti u kojoj neće biti mjesta za Bića poput Nautiplova i Noktauma, pa je stoga Gutavrem, u trenutku rađanja Nautiplova i Noktauma, u njihove Duše ubacio klicu Neravnoteže. Nautiplovu je usadio čežnju za vezom s nekim, a Noktaumu pak je usadio Strah od Praznine u kojoj je rođen.

Imumid Gutavrem to je napravio u namjeri sprečavanja spajanja Nautiplova i Noktauma, jer zajedno oni bi mogli otvoriti Vrata Nadsvijesti, a time i stvoriti nekakav Novi Oblik Stvarnosti ... Dakako Imumid ima i svoje zločeste pomagače koji se zovu Neupisani - bezoblični entiteti što brišu tragove postojanja.

Gutavrem je tako hranio Strah u Noktaumu stalno ga uvjeravajući da će ga Nautiplov progutati. Međutim, Gutavrem nije računao da će se Aksebenka roditi u Nautiplovu! (athu. Taj dio je promaknuo sigurno i Vama koji ovo čitate).

Gutavrem je u Snove malene Akseben pokušao usaditi Neupisane kako bi spriječio njezino nastojanje za Ujedinjenjem kao spasenjem. Dakle, Akseben je, još kao petogodišnjakinja, još i prije nego što je naučila izgovarati sve riječi u potpunosti, počela sanjati dimenzije koje ne pripadaju budnome Svijetu.

Te Noći dok su već svi spavali, a Noćne Straže se borile s Budnošću, Akseben se probudila - ne zbog buke, ne zbog Straha, već zbog Tišine koju je samo ona čula. Bila je to savršena Tišina koju do te Noći nitko nikada nije čuo. Ta Noć je bila nevjerojatna - Nebo je bilo Pravilno, Zvijezde su se rađale kao riječi u govoru, a Nineva je disala kao u rimama.

Akseben je odjednom čula glas, ali ne ušima, nego Dušom: Ti si Ona što sanja više nego što postoji! U tvom smijehu rastu Pukotine, a tvoje suze kvare geometriju. Ako spojiš brata s bratom otvorit ćeš Pukotinu kroz koju može pasti sve što postoji. Ne smiješ ih spajati - jer Ravnoteža je Svijet, a Svijet ne smije plesati ...

Akseben nije razumjela nepoznati glas, pa je zaplakala, ali ne od Straha, nego zato što nije ćula glazbu i pjesmu u tim riječima ... Akseben je umjesto odgovora zapjevala, ali bez riječi. Bila je to melodija koju je čula i naučila dok ju je Nautiplov ljuljao i uspavljivao kao bebu. Bila je to Pjesma nečeg živog, Pogrešnog i Nesavršenog, ali Prekrasnog!

Divana je čula Pjesmu Akseben, odjednom se probudila i zatekla malu Akseben kako crta po zidu nekakve kružne crte - ali nisu to bili Krugovi, već Spirale! Napisala je samu jednu riječ GREŠKA! Divanu je to sve u početku prestrašilo, ali ubrzo je shvatila da će njezina kćer Pjevati tamo gdje nitko nije smio ni Disati!