Akseben je svjesna da neće moći sama zaustaviti Noktauma koji sve više proždire Realnost i biva sve jači i opasniji. Nkoktaum pak je uvjeren u svoju nadmoć i pobjedu ... ali! Pojavljuje se Krilum Tialan s Blinotom u Zoni bez Povratka. Blinot ne pjeva, ne svjetli, on se polako gasi ... sve dok ne postane nevidljiv i samom Noktaumu.

Noktaum je skoncentriran na Akseben, pokušava je zaobići, pokušava djelovati na Svjetove koji su iza Akseben. Odjednom u Srcu Jezgre Naoktauma otvori se pukotina u koju ulijeće Krilum i Blinot. Nije to oružje, nije to eksplozija - to je Unutarnja Tišina koja je jača od Ničega.

Unutarnju Tišinu Noktaum ne razumije, to je nešto humano, ljudsko, nešto što još nije osjetio - to je Tišina nekoga tko voli, a šuti, nekoga koji gubi, ali ne mrzi ... Krilum i njegov Blinot omogućuju Akseben ulazak u samu srž Tame Noktauma, Akseben pečati Srce Jezgre Noktauma iznutra.

U Komori za rezonantno slaganje Matrica Svjetlosti, u Nautiplovu, Akseben i Krilun Tialan skovali su svoj plan. Tialan je po prvi put nakon dužeg vremena Zavjeta Šutnje progovorio ... Znaš li zašto sam te pozvala i zašto te trebam Krilume? Pitala je Akseben i očekivala mentalni odgovor, ali Krilum je progovorio: Dodijelit ćeš mi misiju, ili ćeš je opozvati.

Akseben se približi Krilumu, njezine plave oči žive su, ali umorne: Ovo ti ne mogu zapovjediti! Neću! Zato te nisam zvala kao Speljara, već kao nekoga tko je oduvijek bio moj - Tajni jezičak Vage Ravnoteže. Krilum se osmjehne: Vikonteso moja, ja nisam Svjetionik, ja sam samo krilo u vjetru, a ti to znaš.

Akseben tiho odgovara: Ne, ti si onaj koji nemože Nestati! Ti nisi pripadnik Svjetloreda, ali nisi ni reda Tame, ti si Odsutnost Predaje! Nastaje Vrišteća Tišina, Akseben polaže ruku na oklop Speljara na mjesto gdje se nalazi njegovo Srce i Puls kojim je u Simbiozi s Blinotom.

Znači ti si sigurna da ja mogu načeti Noktauma i nakon toga ćeš ga ti preko mene zatvoriti iznutra? Akseben poteku suze: Ne nisam sigurna, ja to znam i osjećam ... ti i Blinot ste Pjesma koju Noktaum još nije naučio, jer nikada nije slušao Tišinu, nikada nije dobio odgovor Tišine.

Krilum obori pogled kao da skriva težinu riječi: Znaš li Vikonteso moja što mene plaši? Akseben mu brzo odgovori: Kaži mi Krilume! Krilum pogleda Akseben u oči, po prvi put, bez oklopa kacige, bez zida: Bojim se da ću postati Jezgro u Ništavilu.

Akseben nježno položi svoje dlanove na, sada bez kacige, otkriveno lice Kriluma: Nećeš! Ja tebe nosim u sebi, ja sam Dijete Vremena, ja Pamtim, ja ću te čuvati, ja ću te se sjećati ... Nećeš se izgubiti, ostati ćeš u Točki Tišine, tamo gdje Tama ne dopire, a Svijet Poznati šaputat će ime tvoje ...

Krilum podigne pogled i osmjehne se: Ako me ikada budeš trebala hoćeš li me pozvati natrag? Akseben tiho odgovori: Pamtit ću da si živ ... a Tišina će mi Pjevati o tome.