Slijedeći u nizu SPEL-ova, iz niza Krilatih Čuvara Nautiplova, je Telov Zakril. To je teški lovac - presretač, klasa Grubegus, nazvan Brekar. Taj Spel je kostur i štit obrane Nautiplova jer može djelovati u Prostoru gdje Nautiplov ne može brzo manevrirati. Nije stvoren za eleganciju, njegova temeljna namjena je - nepopustljivost.

Njegova Jezgra i cijeli oklop napravljeni su od kristala iz gravitacijskih pukotina, a to je nekakva materija koja se narušava pod vlastitom težinom, ali Telov je u Simbiozi s Nautiplovom naučio kako to popraviti i zadržati te koristiti. U njegovoj blizini Prostor doslovno škripi, ali to nije zvuk - to je jeka, odjek iskrivljene gravitacije Nineba.

Njegove rezonantne ploče oklopa s lakoćom odbijaju sve, od projektila, meteora, pa sve do vremenskih valova ... Telov Zakril ne ulazi u bitku - on razdvoji Prostor i ulijeće kroz Pukotine iznenada. Tako je ovaj SPEL zapravo lovac koji ne lovi, on jednostavno čeka usidren kao monolit, a kad nešto naleti na njega - već je prekasno!

Legendarni Speljar ovog nevjerojatnog SPEL-a je Slomkril Nevorn, čovjek koji je izdržao šest dana u Noktaumovoj zoni - bez Svjetla, bez Misli, bez Vremena ... Iako su ga mlađi Speljari smatrali herojem, on sam za sebe to nikada nije govorio, jednostavno nije želio biti ničiji heroj, niti ideal.

Međutim, od nečega ipak nije mogao pobjeći, bio je sudionik bitaka u Izvanprostoru, ali nije o tome želio pričati, ali je pozorno slušao što su pričali drugi sudionici, a kad bi se napokon odlučio za priču - Nešto bi umrlo ... On i njegov SPEL Brekar nisu bili, barem ne u početku, baš idealni jedan za drugoga. No, kada je jednom Nevorn zakoračio u hangar gdje je bio smješten Brekar, on se, pred Nevornom, otvorio sam.

Simbioza između njih dvoje, SPEL-a i Speljara, postala je stabilna, ali tupa i gruba, nije bilo nikakvih emocija, bio je samo dogovor o destrukciji. Nautiplov i Oštroper nisu mogli neprimjetno ući u Zonu Noćnog Rascjepa, jer tamo Svjetlo ne funkcionira, ali Brekar je bez Svjetla, on ne koristi nikakvu dodatnu energiju, on iskorištava zgusnuti ostatak bivših Realnosti.

Ono što ostaje kada Svijet umre - Brekar pokupi kao gorivo. Brekar uvijek ulazi u borbu s namjerom ne pobijediti, već zadržati Stvarnost kako se ne bi raspala - Brekar je kao čavao u drvetu Vremena.