Nikako drugačije nije moglo ispasti, jednostavno moralo je doći do otvorene bitke kod Pukotine. U ravnici doline Slomljenog Stakla , na mjestu gdje svaka misao poprima neko obličje, a svaka emocija postaje oružje, pojavio se Grehotih u svom dosada najopasnijem obličju …

Grehotih nije bio Sjena, bio je inačica vojske Onih koji su mogli biti. Kako je ta vojska zapravo izgledala, Athumanunh je zapisao: Bili su to dvojni odrazi i obličja Kavalira i Noćurica, lebdeća bića u obličjima Kalanela, Akseben, ali i Noćovrište, Tealane, Nalaske … sva su bića bila naoružana jezicima zavisti, tuge i razočaranja.

Razvila se vrlo kaotična bitka: Kalanel je doslovno napao samog sebe, Akseben se skamenila pred vlastitom inačicom koja je izabrala Moć ispred Ljubavi, a bake i teta gube svoje čarobne moći koje njihove inačice materijaliziraju …

Grehotih zadovoljno dovikne protivnicima: Vi ste sami sebi najgori neprijatelji! Ja vas potpuno razumijem, jer ja sam ono što niste imali hrabrosti postati. Bitka je već izgledala izgubljena, ali tada se u nju uključila Beatrika.

Beatrika je mirno koračala između sukobljenih strana, nije vrištala, nije podizala ruke – jednostavno je pjevala! Njezina pjesma nije imala riječi, ali ton te pjesme bio je ton Zore prije Svitanja – Ton Praskozorja.

Ton Praskozorja pjevali su i Putujući Ljudi, bila je to pjesma s melodijom prije prve misli … narukvice na rukama Beatrike počele su vezati Zemlju i Zrak, Plamen i Led u jednu Tkaninu – Koprenu izmaglicu koja je polako gutala vojsku Grehotiha.

Vrijeme i Zemlja su se zaustavili u istoj točki, inačice se zaledile, a Beatrika mirno šapuće: Niste vi nikakve Greške, vi ste Naučene Lekcije i zato odstupite jer ste već jednom Proživljeni! Akseben klekne u suzama – vidi sebe dvojnu, nije savršena, ali je dovoljna, a Kalanel skine borbenu kacigu i pokloni se Beatriki – Sklad nije Slabost, a Snaga je bez Oštrice …

Grehotih je iznenađen, pokušava probiti i utišati pjesmu, ali njegova Moć je Nejednakost … ne uspijeva pred savršeno izbalansiranom Dušom Beatrike. Pokušava Grehotih zarobiti Beatriku u neku od Vizija, ali ni to mu ne uspijeva, a Beatrika mu se smije: Uzalud! Nisam ja birala Moć i Slabost, ja sam izabrala – Nazočnost!

Pukotina se stane zatvarati, počinje zacjeljivati kao rana, a Grehotih se razlijeva poput tinte u vodi – no, nije uništen, tek je poražen Tišinom! Akseben se približi Beatriki i gleda je zahvalno - spasila je nju i Kalanela, ali i Svijet Poznati. Beatrika ne želi priznanje, samo tiho prozbori: Ravnoteža nije odsutnost Bola, Ravnoteža je Harmonija svih tonova u jednoj Pjesmi!